67 Damir BARBARIĆ KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST i opušta, pruža mu odmor i lakoću zaborava, blaži i omekšava napregnutost i strogost nepopustljiva bdijenja nad redom i pravednošću. Kao drugo, pjesma muza daje to da Zeusovi dvori, stanište besmrtnih bogova, blistaju i odzvanjaju milozvučnom jekom. Konačno, nasljedujući svoju majku Mnemozinu, drevnu boginju sjećanja i pamćenja, ali i pretkazivanja, onu čijem vječno budnom duhu je ono što je ikada bilo jednako živo prisutno kao i ono što sada jest, ali i ono što će ikada biti, muze pjevajući kazuju svu sadašnjost, prošlost i budućnost. Ne predaju se dakle poput smrtnih ljudi zavodljivoj moći sadašnjeg trenutka, već se drže od njega odmaknutima pogledom svagda uprtim u cjelinu sveg mogućeg vremena, u neku vrstu stalno pokretne vječnosti. Što su dakle muze? Prije svega, one ne pjevaju, već jesu sámo pjevanje i pjesma, i to pjesma koja sjaji i blista, zračeći radošću i isijavajući je posvuda unaokolo. Kao i svijetli, blistavo sjajni bog Apolon kojega u stopu prate, muze su likom postali najčišći božanski sjaj, rasprostrt nad cijelim skupom bogova, eterična prozirnost i lakoća u kojoj se oni kreću, njihova vječna vedrina: Olimpska vedrina područje je utjecaja svjetla u kojem su magijske pradrevne sile dovedene do vidljivosti svijetle transparentnosti, a time ujedno otjerane i zarobljene. Odatle potječe ono gotovo neumoljivo blistanje, kojim su okruženi grčki likovi bogova, a koje i mi možemo sresti samo s čuđenjem i udivljenjem. Grci su to svjetlo koje zrači iz drevnih sila davnine zarobljenih u poretku svijeta nazivali onim lijepim. Svijet olimpskih bogova zato je svijet s kojim je rođena ljepota, koju se od olimpske vedrine ne da odvojiti. [...] Područje ljepote je područje muza.7 Koliko smo danas udaljeni od ovdje naznačenog izvornog iskustva ljepote8 vidljivo je iz gotovo groteskno banalnih pokušaja jezikoslovaca da podrijetlo hrvatske riječi „ljepota“ pronađu u glagolu „lijepiti“, sugerirajući time neku vrstu mehaničke priljubljenosti kao njezino pravo značenje i smisao. No već nas njemačka riječ za„lijepo“, koja glasi„schön“, a dolazi od indo-europskog korijena *[s]keu- sa značenjem„obra7 Georg Picht,„Die Musen“, u: Picht, Wahrheit Vernunft Verantwortung. Philosophische Studien, Stuttgart, 1969., 156. 8 Podrobnije o grčkom poimanju ljepote u radovima autora: „Warum entflieht das Gute ins Schöne?“, u: D. Barbarić (Hrsg.), Platon. Das Gute und die Gerechtigkeit, Würzburg, 2005., 31-43, te:„Der Glanz der Schönheit und das Liebesbegehren: Zum großen Mythos in Platons Phaidros“, u: Perspektiven der Philosophie. Neues Jahrbuch, hrsg. von Georges Goedert und Martina Scherbel, Bd. 46 (2020.), 3-19. (Hrvatski prijevod u: D. Barbarić, Iz radionice duha, Zagreb, 2021., 205220.)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=