57 Daniel RADOČAJ POEZIJA, PROZA, ZAPISI Dajem priliku svakome spoznati Deset Božjih zapovijedi po kojima bi svaki imalo razuman čovjek trebao nastojati funkcionirati bez obzira na vjerska ili religijska opredjeljenja. Kad kažem da vjerujem u Boga, ne zamišljam utjelovljenje velikog bradatog namrštenog starca koji, nad posteljama djece, danonoćno upisuje neizbrisive minuse uz imena onih koji masturbiraju na reklamne časopise donjeg rublja iz poštanskih sandučića. Ne mislim da će pojedinci završiti u paklu jer Božić povezuju s danima kad su firme isplaćivale božićnice. Ne tiču me se inauguracije niti hoće li biti prvi crnac postavljen za predstavnika Katoličke crkve u Vatikanu. Nije me briga puši li aktualni papa travu niti je li njemu itko ikada popušio. Ne zamaram se time tko je Boga stvorio, baš kao što ne razmišljam o mojim pradjedovima. Ne plašim se hoće li me nebeski Otac razbaštiniti „vječnoga života“. Budimo iskreni, ionako nisam naročito fasciniran do sada viđenim, a već mi je četrdeset peta. Važući pitanje potomstva, pitam se koliko zapravo ima smisla davati genetsku potporu ovom, uz oprost kreatoru, upriličenom cirkusu? Zaključujem sljedeće: – Vjera je sjecište Starog zavjeta (Boga) s Novim zavjetom (čovjekom). – Bez vjere obitelj nije potpuna. – Bog zastupa altruizam čovjekovog egoizma. – Za ocem se ne treba uvijek slijepo povoditi, ponekad je i sin u pravu (uzmimo za primjer Isusa Krista). – Bog je stvorio čovjeka, čovjek religiju. – Književnost je jedina religija kojoj su sve knjige svete. Amen. KAKO SAM PRESTAO BITI ČOVJEK Prošlo je već desetljeće otkako je Hrvatska, kao dvadeset osma članica, punopravno pristupila Europskoj uniji. Ako ne u ekonomskom smislu, onda barem administrativno. Nakon deset godina poniznog pregovaranja, uz neizmjernu želju tada vladajućeg establišmenta da, usvojenim pravom na podizanje plavog barjaka s dvanaest zlatnih „biblijskih zvjezdica“, zasjeni mit o „balkanskom prokletstvu“, moram primijetiti: nismo se nešto naročito pogospodili prema uzoru na„starosjedioce“. Kao da su nas socijalističke vlasti proteklog vremena cijepile protiv predviđenog Glembaj-sindroma još pri prvom školskom sistematskom pregledu. Cijepljeni ili ne, nuspojave izabranog kapitalizma traju: mnogi ljudi (među njima i visokoobrazovani) „krpaju do kraj mjeseca“ povratnom naknadom sakupljenih boca po gradskim kontejnerima. Svejedno, članovi hrvatske nogometne reprezentacije, uoči Svjetskog nogometnog prvenstva, euforično ohrabruju s TV-ekrana: „Budi ponosan!“. Na što to točno
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=