48 POEZIJA, PROZA, ZAPISI Diana ROSANDIĆ Smaknuće zore Dok su vijesti u mokrom snijegu jedva čujno opkoljavale slobodu, daljine su se stisnule na umirenoj mušici koja je drhtala kroz smaknuće udaljene zore. O kako su snjegovi bili visoki kao neki jablani iz zametnutih pjesama, kao ruke koje grle neka divna i otmjena jutra ugrabivši snove da se umije blatnjavo lice. Ona je čekala sanjajući ljeto i kupine, on je gledao kako mu se sok od maline prelijeva preko ranjenih grudi. Pobjeda Detaljno proučeni bjesovi olovne kiše iza porušene kuće koja još prkosi bokovima kao zastava u parku ispred zgrade bolesnika i patnika, nakon ludih jecaja u obrani suza zaokružila se zbilja, u nedostatku rupčića i mira. Ubrani bez krikova, pupoljci koji su klijali za snažnu ljubav, nošeni do vrh vrhova odaslane strijele. Što je to rekao netko među njima? Da mrtvačnica je odmah ona jama pokraj? Prsnuta zviježđa u kuglici olova ipak se kroz pobjedu bude.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=