37 Božica ZOKO POEZIJA, PROZA, ZAPISI tvom. Ali nije uljudno stalno nešto moljakati – govoriti Bogu što on ionako bolje od nas zna. Naše su matere i očevi molili iz molitvenika i mi sami to činimo. Svaka je knjiga svojevrsni molitvenik, ali ljepša je posveta koju je Tin Ujević napisao Nikoli Bonifačiću Rožinu za njegov kroki-crtež našeg velikog pjesnika u doba kad je Tinu na pet godina bilo zabranjeno objavljivati i kad bje doslovno gladan: Slobodna mis'o moj je molitvenik! A usmeno je uskliknuo za taj portrait formata pedalj i pol puta pedalj – KOLOSALNO! A kako se postaje slobodan? Preko iskrene istine. Može biti činjenica da je netko slijep, hrom, gluh, nepokretan... Može biti i čimbenik. Svako ljudsko stanje može nametati ograničenja – i ona se mogu činiti nepremostivima, ali to još uvijek nije istina. Koliko god dijagnoze bile točne, ne pomažu u spoznaji istine o sebi i drugima. Jest, nekad nam ne preostaje ništa drugo nego dobrota. A to trojstvo – ISTINA, DOBROTA, LJEPOTA – koje bje postavljeno još u antici – ponaša se kao i tri naše božanske osobe – Otac, Sin i Duh Sveti. U jednoj od njih sve su tri. Duhom Svetim preko Sina do Oca. Rekli bi teolozi. Tako se i dobrotom može doći do istine i ljepote. Nema puta ni života bez tih dvaju trojstava koje istina povezuje. Sjecište ta dva skupa. Postoji još jedno trojstvo – vjera, ufanje i ljubav, a najveća među njima je ljubav, napominje Sveti Pavao. I to trojstvo je ovisno o ona prva dva e da bi život bio potpun. Vrijedan življenja. Samo pomoć, a ne dobročinstvo, pisalo je u malom katalogu koji za Božić stiže na adrese privatne i javne iz udruge onih koje čestitke slikaju čelom, ustima, čak i nogama. Nožnim prstima. Nisam nikako pristajala na tu rečenicu – zašto odbacivati – dobročinstvo?! Nisam prihvatila takav slogan i nikome ove godine nisam poslala te čestitke. Ne zanima me ni pomoć ni moć bez dobročinstva. Možda su se spomenutim umjetnicima zgadili lažni dobrotvori. Ako bismo tako gledali, ako bismo gledali čime se sve laž i otac laži služe – ne bismo uopće progovarali. Možda dođe i to doba. Opće izumrće jezika i razgovora. Događalo se i događat će se. Nelijepo i bolno u tom jest kad si ti taj koji izumire. Tvoj jezik. A zahvaljujući njemu znamo za ona tri trojstva. Što će ostati? Buljenje u ekrane praznine – što bi rekao Branko Čegec. Ekrani praznine – to je naslov jedne njegove knjige još prije opće kompjutorizacije. Novotarije mogu biti korisne i dobre, ali mi već sad desetljećima radimo dupli posao. U pošti će vam, primjerice, ispisati u računalu plaćeni račun, ali će isto morati ostati i na papiru. Svi državni službenici čine isto. Vjerojatno i privatnici. Što znači da moraš biti brži i bešćutniji. Jednom ćemo svi morati posustati uslijed takva gonjenja. Srbi kad si čestitaju Božić, a i njihovi susjedi Hrvati u Dalmatinskoj Zagori, zovu to čestitanje – mirbožanjem. Što znači da bismo svi morali visoko cijeniti mir Božji. Rusi za svijet kažu – mir. Tako ja u miru Božjem sjedim i pišem. Pišem na koljenima. Poslije unesem u računalo. Računalo dȃ svoj dio. Dopuni. Upotpuni
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=