279 Matija IVAČIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI reprezentacija istoga, može umjetnički progovarati neotrcano i inventivno, ukratko drukčije – u smislu da se otkriva nešto novo ili da se očuđuje ono postojeće. Način na koji je to postignuto dojmljiv je koliko i jednostavan: bilo je dovoljno premjestiti naglasak s prikazivanja na ne-prikazivanje, s prisustva na odsustvo, s totala na niz detalja-simbola. Nisam filmolog i nije mi namjera napisati filmsku kritiku, već – naprotiv – kritiku jednoga romana čija je tema također holokaust. Istina, ne samo on, jer su u njemu podjednako važni međuljudski odnosi. Posrijedi je roman češke književnice Jakube Katalpe (1979.) Zuzanin dah (Zuzanin dech, 2020.), u nas objavljen u prijevodu Emilija Nuića (Hena com, 2022.). Katalpin roman ima trodijelnu kompoziciju koja prati životni razvoj (djetinjstvo, odrastanje i zrelost) naslovne junakinje Zuzane, kćeri židovskoga vlasnika tvornice šećera Abrahama Liebeskinda, rođene sredinom dvadesetih godina prošloga stoljeća. Ta dva biografema – pečat židovstva i rođenje u dvadesetima – i više su nego dovoljna da pobude sumnju u predvidljivost, koja će se nažalost i potvrditi. S obzirom na to da je roman vremenski organiziran kronološki, čitatelj ne mora biti bogzna kako pronicljiv da mu vrlo brzo postane kristalno jasno kako će u središte dospjeti upravo priča o holokaustu, dakako – a to je u (češkoj) književnosti postalo nekom vrstom usiljene manire – filtrirana kroz agoniju individualne sudbine, i da će se Zuzanino židovstvo na predvidljivo tragičan način ispreplesti sa sudbinama njezinih prijatelja Hanuša i Jana. Veći dio romana čitatelj će zatim svjedočiti tome kako se njegova početna predviđanja obistinjuju, što je dobitna formula za dosadu. Zuzana odrasta u imućnoj obitelji u Holašovicama blizu Praga i kao djevojčica uspostavlja mrežu odnosa sa spomenutim dječacima Hanušom i Janom, čiji su očevi zaposlenici Liebeskindove tvornice šećera. Taj će trokut odnosa činiti okosnicu romana, bilježeći poput seizmografa sve društvene i političke potrese tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća. I dok prvi dio romana donosi idilične godine Zuzanina djetinjstva, koje ona provodi u igrama s Hanušem i Janom, a koje pomuti tragična smrt njezine majke, u drugome dijelu povijesna se zbilja već presudno upisuje u njihov odnos. Naposljetku im se putovi razdvoje, trokut se raspadne pod bremenom ideologije: Zuzana je Židovka, Hanuš i njegov otac postaju gorljivim poslušnicima nacizma, dok je Jan zajedno sa svojim ocem aktivan u pokreta otpora. Zuzanin svijet urušava se, ona i otac ostaju bez svega, osuđeni na borbu za goli život. Upravljanje šećeranom preuzima Nagy, koji uspostavlja perverznu trgovinu: on Zuzani daje plodove iz vrta i voćnjaka ne bi li ona i njezin otac preživjeli, dok ona njemu zauzvrat daje plodove svoga tijela, razvivši pritom neku vrstu stockholmskog sindroma. U isto vrijeme Zuzana ulazi u intenzivan ljubavni odnos s Janom, pa rivalstvo između dvojice donedavnih dječaka, a sada mladića, sve više vrije. Trokut odnosa zatrovan je to
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=