274 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Igor ŠIPIĆ tako jednostavno – izvučeš utikač iz utičnice i gotovo. Ne, voda je uvijek tekla i teći će, zvala se ona turbina ili seksualna energija. Koliko god ružan bio akt pripajanja! Gdje je granica u umjetnosti preko koje više nema natrag, ne znamo. A možda je i nema, pa nam ostaje javnost. Sveta kopulacija, ili „sirovi dokument“? * Popović uočava slabosti kritike, zna kako objasniti neiskazanu suštinu umjetnosti pripovjedajući svu silu ideja što ih je pokupio po životima i „kavanama“. Kako reče Lanoux –„glad je vuku nabrusila zube“. Kao pisac temu ženskog tijela u ogledalu slike analizira još i širim pogledom od umjetnički nužnoga, ocrtava s mnogih i raznovrsnih vidika služeći se čistim i prirodnim jezikom. Otkrivajući ljudske slabosti na tijelo žene, učinit će sve da „Republika bude naturalistička ili je neće biti“. Aktualna knjiga, bez obzira na njen neuništiv kontinuitet, usporediv s plovidbom Nilom, uvijek će nekim novim, nedokučivo podsvjesnim znakom, potvrditi svoju originalnost. Govoreći u goloj istini, zapravo je knjiga mašte. Jedinstvena knjiga bez kazala sadržaja, a knjiga sadržaj! Imunitet tijela na tijek povijesti u umjetnosti, od golotinje praroditelja do personifikacije zla kao hipoteke istočnoga grijeha. I na početku su Maupassant i Flaubert. Što sad s Djevojkom koja se odmara ili Venerom koja se igra s dvije golubice, F. Bouchera? Svjestan je toga Popović, problem bi se iz umjetnosti mogao preliti u područje znanosti, psihologije i medicine.„Možda nikad ne bih postao slikar da Bog nije stvorio ženske grudi.“ Niti ja pjesnik! Posesivnost uvijek hoće nešto svoje iz rane mladosti. Sve je u toj kompoziciji zapisano, i maloljetna konkubina Luja XV. i Maupassantova dosada, koju će u Ingresovim djelima kao„umjetnost dosađivanja“ vidjeti Delacroix. Samo moraš biti mlad, kako je to izrekao Renoir:„Volim ona platna koja me, ako su pejzaži, navode na to da se prošetam kroz njih ili, ako prikazuju žene, da ih pomilujem.“ Kako je govorio, ako se slika može objasniti, to onda nije umjetnost... ona mora biti takva da se ne može ni opisati ni imitirati. Istodobno, takvo djelo mora privući, uvući u sebe, zanijeti.„Ono je sredstvo kojim umjetnik prenosi svoje strasti, to je bujica koju on pušta da vas ponese s njegovim strastima.“ Nešto poput dvojnosti odaliske: harem i gospodar, ili životinja i vladarica. Seksualna energija nastoji doseći obalu suprotnog kontinenta. Makar to bio i Boucherov osjećaj prema grudima i stražnjici mlade djevojke – „Mediteran“, kakav jest, da„impresija vanjskog fizičkog izgleda odgovara unutarnjoj prirodi žene“.„Čudovišna žena“, s unosom neizbježne erotizacije! Performans Antropometrije Kleina, nago tijelo žene – „živi kist“ kojim će u plavoj boji oslikati more i nebo,„najapstraktnije stvari u prirodi u okviru vidljivog i opipljivog“. Premazano plavim pigmentom ostavljat će tragove boravka mora, pritom stvarno more učiniti asocijativnim znakom vlastite
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=