273 Igor ŠIPIĆ KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI I biti blizak sebi, ne odustajati, dalje asocijacije, krenuti k začudnoj zagledanosti čvrste kalote mliječne mase svoje firentinske Duomo „prijateljice“. Eh, ti dojko svemira! Ako si fikcija, babilonski katalog zvijezda, MUL.APIN...? Proporcija forme je ta što šuti! Kralja ginekokracije ne smiješ gledati u oči! Odjednom možemo promatrati Popovićevu Kleopatru u živome stihu lokomotorne kompozicije gdje svaki „vagon“ vuče još podatljiviji na ponovno razumijevanje fenomena moćne egipatske kraljice. Predaja ugođaju putene naslade stoji visoko na skali sladostrašća ljudske seksualnosti. Zašto baš devet veličina glave Dürerove Eve, i jedno oko, koje ne prestaje gledati! Vidio sam Ingresova nagog Edipa (Edip i Sfinga), nagu Jokastu ne. Mislim da Popović duguje nadrealizmu. Konačno rješenje! Sve što ono jest, izazovno, grčevito i prijeteće – „udes ljudske egzistencije u mučnom erosu prolazne naslade i stalne patnje“. Otmica lijepe Gale Volim Dalíja na putu za Barcelonu. Dva njegova naslova osobito se uvlače u moje teme: Gala razmišlja o Sredozemnom moru, koje, dvadeset metara ispod površine, postaje portret Abrahama Lincolna, i ...Dali podiže površinu Sredozemnog mora kako bi Gali pokazao rođenje Venere. Ali tko je Gala? Imigrantska Ruskinja, supruga Paula Éluarda. Nitko Dalíja neće zaustaviti na tom putu. Utjelovljenje je njegova dječačkog sna, utjelovljenje ženskoga lika, ušće majčine smrti. Istraživanja koja sam znanstveno provodio posljednjih petnaest godina naučila su me razmišljati: otmica Lijepe Helene i Trojanski rat? Ne, već uski tjesnac, intimistički kanal kojim će brodovi iz Sredozemnoga mora u Crno more, uterus grčkih kolonija Ponta i Kavkaza. Od Jasona i Medeje do Popovića,„ono što pripada unutrašnjosti, prostorija u kojoj se nalazi mlada djevica, jest i simbolički prostor metafizičke tajne njena mazohističkog erosa.“ Rastjelovljuje se tjelesno prije falusoidnih prolazaka „brodova“. Drugih vrata, osim erotske provokativnosti moreuza, nema! No jedno su erotske konotacije koje po sebi kod slikara budi anatomija ženskoga tijela, drugo pak zamršena slojevitost fenomena erosa u njemu. Njihovo spajanje stratište je osobnih potisnutih iskustava freud-ferenczijevske psihoanalize. Frojdizmi, sjajni Frojdizmi! Kojima se konurbativno mogu pripojiti Zlatni snovi, posveta „anđelu seksa“ 20. stoljeća, Marilyn Monroe. Tema nagoga ženskog tijela u umjetnosti započinje i završava provokacijom. Znam, bit ću na otvorenom, stići neizbježno do spolnoga čina Ciccioline i njenog supruga. Okušao se i da Vinci:„seksualni akt u svoj realnosti toliko je ružan da bi se čak i ljudska rasa ugasila kada bi sebe vidjeli oni koji vode ljubav“. No uzalud sve, ne može Popović sam protiv sveg života. Nije baš sve
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=