247 Josip ŠIKLIĆ ZAVIČAJ U Vodicama je 1854. godine otvorena Hrvatska pomoćna škola kojoj su gravitirala sela Dane i Jelovice. Godine 1846. školu su pohađala 34 učenika u redovnoj nastavi, a 24 u ponavljaonici. Budući da je župa Vodice pripadala dekanatu Jelšane u Sloveniji, u školi je podučavao župnik iz Slovenije na slovenskome jeziku. Djeca su polazila nastavu dva sata prijepodne i dva sata poslijepodne. U školi je 1869. podučavao župnik Martin Pokluka za kojeg Josip Ribarić navodi„on bijaše Gorenjec, a u Vodicama je župnik bio četvrt stoljeća, propovijedao je slovenski, a osnovao je također slovensku pomoćnu školu, u crkvi je ukinuo upotrebu šćaveta (crkvene knjige na čakavskom narječju pisane latinicom) i druge hrvatske obredne običaje, uveo je potpuno latinsku liturgiju, dok su njegovi nasljednici – Hrvati i većinom Slovenci – obnovili pređašnje prilike.“14 Prvi svjetovni učitelj u Vodicama bio je Hrvat Vinko Rubeša, podrijetlom iz Kastva, koji je u Vodicama podučavao od 1887. do 1895. Učiteljsku školu završio je u Kopru. Nakon službe u Vodicama, vratio se u Kastav gdje je preminuo 1908. Uoči talijanske okupacije u Vodicama je bio jedan razred s dva učitelja. Polaznik u prvoj generaciji škole u Vodicama, od 1887. do 1891., bio je jezikoslovac Josip Ribarić (Vodice, 11. XII. 1880. – Zagreb, 21. VIII. 1954.). Završio je četiri razreda, a potom je otišao u Trst, gdje je ponovno polazio treći i četvrti razred njemačke pučke škole kako bi mogao naučiti nastavni jezik u budućoj njemačkoj klasičnoj gimnaziji. Gimnazijsko školovanje završio je u Sušaku, potom je na Sveučilištu u Beču upisao studij agronomije, ali je 1904. prešao na studij slavistike. U Vodicama je 1904. osnovao prvu pučku knjižnicu Narodnu prosvjetu, a 1907. pjevačko društvo Zelenbor. Od 1911. bio je suplent za hrvatski, talijanski i njemački jezik na Učiteljskoj školi u Kastvu. Od 1912. bio je školski nadzornikom za kotar Buje i Poreč, 1914. izabran je za narodnoga zastupnika u Istarski sabor u Poreču, koji se zbog rata više nije sastao, a 1915. mobiliziran je u Prvome svjetskom ratu. Doktorsku radnju naslovljenu Gruppierung südslavischer Dialekte der Halbinsel Istrien mit einer Darstellung der Mundart von Vodice in Istrien predao je 1916. na bečko sveučilište, ali je, unatoč dobrim ocjenama, nije obranio. Objavljena je u njegovu hrvatskome prijevodu s naslovom O istarskim dijalektima. Razmještaj južnoslavenskih dijalekata na poluotoku Istri s opisom vodičkoga govora (Pazin, 2002.). U drugome dijelu opsežno opisuje govor Vodica, dodavši uzorke teksta i mali rječnik. Nakon Prvoga svjetskog rata bio je u izaslanstvu Države SHS kao ekspert za Istru i sudjelovao na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. Potom je bio profesor u Mariboru, ravnateljem učiteljskih škola u Kastvu 1929. – 1938., Petrinji do 1940. i Zagrebu do 1942., kada je zbog nepodobnosti premješten u Sveučilišnu knjižnicu i 1944. umirovljen. Od 14 Josip RIBARIĆ, O istarskim dijalektima, nav. dj., str. 77.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=