239 Boris Domagoj BILETIĆ ZAVIČAJ čitatelj se može upitati o tomu koliko su sadržaji ovih pričica doista autorovo osobno iskustvo s „lica mjesta“, a koliko pokušaj književne transpozicije zavičajnih tema koje su u to vrijeme bile aktualne među emigrantima, što su ih mnogi prenosili boraveći (i)legalno u Istri, tema koje su se, dakle, širile i usmenom predajom te redovito punile stupce onodobnih tiskovina, a emigrantskoga istarskoga tiska osobito. Smjerokazan autoritet Bez obzira na Peruškov književni početak slabe uvjerljivosti, ostaje za njim velika kreativna, osobna i nacionalno značajna, znakovita intelektualna i radna ostavština. Ovim kratkim i tek prigodnim tekstom nastojao sam pokazati najprije važnu ulogu Tone Peruška kao hrvatskoga prosvjetara, metodičara, jezičara... svoga vremena, osobito značajnoga u novijoj povijesti Istre i njezina visokoga školstva, a tek ukratko osvrnuo sam se na činjenicu kako su danas posve nepoznati književni početci Tone Peruška bili doista tek mladenački pokušaj na polju beletristike u specifičnim povijesnim, osobnim i kolektivnim okolnostima, (ne)prilikama i sudbini, gdje su utilitarnost i neknjiževni/izvanknjiževni fakticitet diktirali duktus autorova pera i oblikovanje njegovih ranih uradaka. Sjećanja i ružna iskustva odigrala su znatnu ulogu u djelima međuratnih istarskih pisaca emigranata (reprezentativni su među
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=