218 NOVI PRIJEVODI Vanesa BEGIĆ pe, ali nevjerne?) Ili: prevoditelj izdajnik? Prevoditelj ili izdajnik? Itd. Kako definirati prijevod? Općenito. Ne samo ovaj izvrstan rad Uga Vesselizze. U području prijevoda, traduktologije općenito, postoji mnogo pitanja, često bez jednoznačnih odgovora, jer nije riječ o egzaktnoj znanosti, a ni svi priručnici i knjige, brojne i korisnih savjeta, neće otkriti čarobnu formulu, a ponekad neće ni olakšati izbor ispravnog pristupa i tehnike prijevoda. Jednako tako, s prevoditeljeva stajališta uzevši, nije uvijek moguće svim pjesmama iste zbirke ili istoga ciklusa pristupiti na isti način. Čitajući ovu zbirku, s pjesmama postavljenima jedna do druge (hrvatski izvornik slijeva, talijanski tekst zdesna), očito je kako nije bilo mnogo odstupanja od izvornika, prijevodi su vjerni koliko mogu biti, ali je jasno i to da pjesma, kao takva, može imati samostalan život: ne samo kao prijevod, odnosno kao stihovi prevedeni s izvornoga na dolazni jezik. Poznati talijanski pisac Claudio Magris upravo je u Puli rekao: „Prijevod mora prije svega biti dobar, a tek potom lijep. Prijevod je oblik književne kritike, prevoditi poeziju znači prevoditi glazbu, tu je ritam presudan“. Zasigurno je takav smjer slijedio Vesselizza. Naravno, uvijek postoje odstupanja i svaki odabir subjektivan je, ovisan o percepciji autora izvornika. „Otprilike isto“, kazuje naslov knjige Umberta Eca o prijevodu, često citiran u raznim kontekstima dočarava bit netom rečenoga. Tako je učinio i Vesselizza, prevodeći što je vjernije moguće, ali istovremeno čineći prijevod također, s poetskoga stajališta, lijepim i uhu ugodnim na melodioznom i profinjenome talijanskom jeziku. Erudit Vesselizza„ušao“ je u duh vremena u kojemu je zbirka napisana, prilagodivši prijevod tomu, odabirom riječi i bogatim rječnikom, s nekim znakovitim obratima, nastojeći sačuvati bitno, sve glavne metafore i njihovu specifičnost. Sam prevoditelj, spomenuli smo, objasnio je neke svoje odluke i izbore, neke od svojih motiva, naglašavajući da je nastojao zadržati ritam stihova i njihovu melodiju kako bi prijevod bio što kvalitetniji i tečan. Ispravno tvrdi znanstvenica Pilar Godayol, redovita profesorica studija prevođenja na Sveučilištu u Vicu – Središnjemu sveučilištu Katalonije: „Prijevod nam ponovno donosi glasove izvornoga teksta, i to često tiho. Osobno čitanje svakog prevoditelja može preuveličati, neutralizirati ili minimizirati kulturne detalje važne za autorstvo teksta. S obzirom na to da prijevod dovodi do ulaska u drugu kulturu i jezik, prevoditelj kao čitatelj i tekstualni kritičar mora (ponovno) naučiti čitati svaki put kad prevodi novi tekst, s obzirom na to da, napusti li čitateljski status budnosti, može završiti nametanjem vrijednosti vlastite kulture.“1* * Godayol Pilar: Spazi di frontiera – genere e traduzioni, Palomar, 2002., str. 78.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=