217 Vanesa BEGIĆ NOVI PRIJEVODI svega treba zahvaliti maru, trudu, angažmanu i radu pojedinih pjesnika, općenito književnika, prevoditelja i urednika, zatim pojavi antologija i nekim izvrsnim prijevodima, osobito pak određenim, poglavito tzv. malim, nakladnicima. Stoga je svakako pozitivno to što je knjiga Kolajna Tina Ujevića postala Collana, te što je ovo djelo, napisano u Parizu 1917/18. godine, na talijanski prepjevao Ugo Vesselizza, pjesnik kojeg mnogi nazivaju osobom posebne osjetljivosti, introvertirani umjetnik iz Pule, snažan glas talijanske nacionalne zajednice koji svoju poeziju objavljuje prilično rijetko, a još rjeđe prijevode. Šteta što je tomu tako jer je riječ o autoru koji ima što reći, i kao pjesnik i kao prevoditelj. No budući da je kakvoća važnija od količine, može se zacijelo ustvrditi da je riječ o autoru i prevoditelju koji je ovim činom učinio mnogo, napose s obzirom na kvalitetu prepjeva znamenite Ujevićeve zbirke, koju je knjigu objavio talijanski izdavač Ronzani sa sjedištem nedaleko od Vicenze. Izdanje je grafički otmjeno i primjereno sadržaju. Ovi stihovi ističu različite aspekte Ujevićeva djela, od njegovoga stila, koji su kritičari opisali riječima „renesansna živahnost“, do duboke refleksivnosti, što zasigurno nije bilo nimalo lako prevesti. Ujević je dosad (bio) malo prevođen na talijanski, a sam je zarana počeo prevoditi i s talijanskoga, i to mnoga djela i pisce. Ponešto je Tinovo preveo Giacomo Scotti, nekoliko pjesama za antologije hrvatske poezije objavljene u Italiji, a nekoliko su pjesama za časopise i novine preveli pulski književnici, nedavno preminuli Rudolf Ujčić, te Daniel Načinović. Vesselizza je stihove Kolajne prevodio i djelomice preveo do 1991. godine, da bi tekst potom revidirao i nadopunio najprije 2002. i, konačno, 2015/16. godine. Ovaj prepjev, dakle, ima dug put i neobičnu„povijest“. O svome radu Vesselizza piše u jednoj duljoj i još dvjema kraćim bilješkama prema koncu knjige. O Ujeviću, u sažetome i primijenjenom pogovoru za talijanskoga čitatelja piše književnik Boris Domagoj Biletić, još jedan Puljanin. Uz ostale vrijednosti Tinova stiha, naglašena je introspekcija, modernizam, simbolizam, esteticizam... Vesselizza prevodi bogatim i sofisticiranim rječnikom, tipičnim i svojstvenim najboljoj talijanskoj pjesničkoj tradiciji, koristi također arhaične riječi ili danas neuobičajene. Međutim, odlučio se mahom za prijevod bez rima; ili rime nisu prisutne, ili se pojavljuju drugačije negoli u izvorniku (primjerice unutarnji srok i sl.). Ipak, pokušava i uspijeva ostati što vjerniji izvorniku, ali istovremeno omogućuje svakoj pjesmi da oživi u ljepoti jezika na koji je prevedena. Ovaj prijelaz, ovo putovanje od polaznoga jezika do ciljnoga jezika, prava je poetska umjetnost, upravo specifična umjetnost prijevoda, točnije prepjeva poezije. Odabrati rimu nauštrb melodije stihova i pjesničkoga ritma, ili pokušati zadržati rimu, dopuštajući si malo pjesničke slobode? Lijepe i nevjerne? (Ili, varijacija na temu: lije-
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=