212 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Dragica VRANJIĆ GOLUB i moje širine. Ja puštam i drugog da govori za me, a i sam govorim druge same.“ (Tin Ujević, Sabrana djela, II, Znanje, Zagreb, 1964, str. 18.) Suvremene teorije o jeziku zastupaju jasnoću jezika, koja se postiže nagodbom, uporabom podudarnosti riječi-stvari-mišljenja. Čovjek ne dolazi na svijet na način čistoga duha koji misli odijeva glasovima, ali iz toga zajedništva nastaje sve duhovno. Ne postoji pred-jezično i post-jezično mišljenje, ono je su-djelatno i istodobno. Iz te obostrano zadane konstelacije čovjek urasta u jezik i jezik izrasta iz njega, oni su srodnost, jezik prisiljava čovjeka da govori.„Jezik nas je uzeo u svoje vlasništvo.“ (Peter Sloterdijk, Doći na svijet, dospjeti u jezik) Jezik spoznaju izražava putem svojega načina. Ako riječ pripada u govorni bitak, onda mu je ona dosuđena, ona ga prikazuje.„Mi tražimo pravu riječ, tj. Riječ koja zbilja spada uz stvar, tako da u njoj ona sama dođe do riječi.“2 Temelj svake istinske poezije jest doživljaj, živo iskustvo iz kojega zahvaćaju i pjesnik i filozof zbog istoga ljudskoga osjetila (sensus communis), on mora biti priopćiv ljudskome svijetu. U razumijevanju pridružuje se i obzor novoga čitatelja interpretatora, jer razumijevanje je uvijek produktivno; rađa novi svijet. Pjesnik je iskusio konačnost svijeta pa jezikom kao tragom ostavlja svoj trag ne bi li zaborav izbjegao. Je li povijesni svijet pjesništva prošao? Izostaje li povijesni svijet kao temelj, kao onaj koji utemeljuje? Svaki ljudski napor u govoru-jeziku ima mogućnost da iznjedri nove svjetove. Poetika nas uči tomu da s povijesnim smislom uvažavamo i svakodnevnu egzistenciju te ono poetsko koje nastaje iz te egzistencije makar proizišlo iz psihološkoga. Čovjekov duševni stav ne iscrpljuje se u potpunosti u pojmovima te ono neiskazivo rađa simbol. U simbolu poezija ostvaruje autentičnu interpretaciju života koji je „nešto od vječnosti“. Ali naša interpretacija nije sam povijesni svijet, ona dolazi naknadno, ona je korespondencija s povijesnim svijetom. Ne možemo biti sigurni da opisujemo ista povijesna iskustva, jer s autorom ne dijelimo isti povijesni svijet već interpretativnu strategiju.„Ali tko smo mi kasni dolaznici koji pokušavaju odgonetnuti kako je pjesmi u njoj samoj.“ (Emil Staiger) Zašto poetski tekst pokreće različite interpretacije? Sv. Augustin ističe da se svi tekstovi konstituiraju kao jedan. U spisu O kršćanskom učenju donosi pravilo vjere, koje je i pravilo interpretacije. Ako se nešto ispravno prihvaća (čita), tako da u nama pobuđuje Božju ljubav prema nama, uz našu uzvratnu obvezu da volimo bližnje u Njegovo ime, ako interpretacija nosi to „uzvratno značenje“, onda smo dobili dobru interpretaciju. 2 Hans Georg Gadamer, Istina i metoda,„Veselin Masleša“, Sarajevo, 1978., str. 452. Naslov izvornika: Wahrheit und Methode. Prev. Slobodan Novakov.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=