206 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Alen TAFRA i nerazrađene36 – vizije komunističkog protusvijeta ipak naziremo jasnu prospektivu, Nietzscheov stav čini se krajnje ambivalentnim, jer njegovim reakcionarnim momentima otvoreno proturječe oni prosvjetiteljski. Kako bilo, tipologiju distopijske književnosti trebalo bi osloboditi natruha moralizma, koji zasigurno ne pristaje umjetničkom žanru što se odlikuje ironijom i satirom, u čemu prednjače Vonnegut, Burgess i braća Strugacki. Pravim piscima nikada nisu trebali podizatelji morala, bilo u neoliberalnom liku motivacijskih govornika i promotora „pozitivnog mišljenja“, bilo u maniri koja podsjeća na patetične uvodnike ranijeg omladinskog tiska koji pozivaju na aktivizam i društveni angažman. Na kraju krajeva, i literarne grupe i školske novine dijele sudbinu šire čitateljske publike i demokratske javnosti – što znači da polako mutiraju, nestaju, odlaze u povijest. Kako li je danas maturantima predavati Eliotovu Pustu zemlju, i kako se to uklapa u državnu maturu („DM“), kao telos školovanja, nije mi poznato. Ipak, da je to jako teško, dȃ se naslutiti iz nekih postkalinovskih udžbenika filozofije, onih više analitičke inspiracije – recimo, kada se spoznaja definira prvo kao„proces prikupljanja podataka“ (empirizam), pa onda kao „proces prikupljanja informacija“ (racionalizam). Isto sugerira napredovanje vektorske grafike i njenih čistih oblika, utemeljenih na matematičkim funkcijama, sve dok – pored vladajuće rasterske grafike – ona analogna još tu i tamo služi kao ukras i dokaz kontinuiteta. Oba primjera pokazuju znakove ranog napretka Uma Kulture, opsjednutog preciznošću, ravnim rubovima i savršenim dizajnom. * * * Fast backward. Godina je 1987., razred IV./11 u tadašnjoj Prešernovoj bb u Puli, kulturno-umjetnička struka, obrazovni profil „suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama“, hrvatski ili srpski jezik s književnošću, i analiza Puste zemlje. Pod vodstvom iskusne profesorice Tomić, u razredu s nekoliko pjesnikinja i pjesnika koji su objavljivali u Petici i školskim samizdatima bez ISBN-a; bio je to jedan od vrhunaca naših gimnazijskih dana: „Poganine ili Židove, O Ti, koji okrećeš kolo i gledaš u pravcu vjetra, Sjeti se Flebasa, koji nekoć bje mlad i lijep poput tebe.“37 36 Iz niza radova u kojima Domenico Losurdo obrađuje ovu temu, posebno valja izdvojiti njegove knjige: Fuga dalla storia? La rivoluzione russa e la rivoluzione cinese oggi, La scuola di Pitagora editrice, Napulj, 2012.; Il marxismo occidentale. Come nacque, come morì, come può rinascere, Laterza, Bari i Rim, 2017. 37 T. S. Eliot,„The Waste Land“, u: T. S. Eliot, Collected Poems 1909-1962, Harcourt, New York, 1963. Navod prema: I. Banks, nav. dj., str. 5.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=