205 Alen TAFRA KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Blakeovih „mračnih sotonskih tvornica“. No, to ne znači da je opravdano razdvajati znanstvenu fantastiku od povijesno statičnih distopija koje opasno sliče anti-utopiji.29 Dokaz tomu može biti upravo Banksova svemirska opera,30 koja omogućuje fantastičan uvid u srce našega vremena, u usporedbi sa čime tipologija žanra ispada irelevantna. Neka radikalno pesimistička distopija – kakvu, osim kod Orwella, možemo naći i u Ballarda i Pekića, ili, bliže našem vremenu, Dona DeLilla i Davea Eggersa – uvijek služi i kao šokantno upozorenje (wake-up call) o dehumanizirajućem smjeru civilizacije. Utoliko je svaka anti-utopija uvijek nužno i distopija, s time što ona svoju kultur-pesimističku funkciju obavlja na nešto drugačiji način, bojeći svijet i čovjeka još crnjim tonom. No, je li zbog toga manje vrijedna? * * * Povijest distopijske književnosti možemo pratiti usporedno s napredovanjem kultur-pesimističke kritike moderniteta tijekom 19. stoljeća, gdje nakon literarnih doprinosa Dostojevskoga i Baudelairea, središnje mjesto pripada Nietzscheu. Naime, kod njega je kritika poprimila obrise historiozofije, koja je zatim svojom shemom pada izvršila presudan utjecaj ne samo na Spenglera, Toynbeeja i Heideggera, već i na jednog Ernsta Jüngera – ujedno filozofa i distopijskog književnika.31 Tu su kritiku nastavili i novomarksisti poput Horkheimera i drugih autora Frankfurtskoga kruga.32 Dakle, Nietzsche i Marx, idoli i krajnji opoziti kontinentalne filozofske tradicije, Zaratustra nasuprot „ansambla društvenih odnosa“, svaki sa svojom djecom33 i skupa na istom poslu, i... zašto ne? U O koristi i šteti povijesti za život (1874.) Nietzsche pokazuje na pravi put kritike: „protiv vremena i time za vrijeme, i s nadom u korist nekoga budućeg vremena“.34 Na drugoj strani, Marx u pismu Arnoldu Rugeu iz 1842. godine najavljuje„bezobzirnu kritiku svega postojećeg, dakako, bezobzirnu kako u tom smislu da se kritika ne boji svojih rezultata, jednako tako ni sukoba s postojećim silama“.35 Dok u slučaju Marxove – nota bene, vrlo maglovite 29 T. Moylan, nav. dj., str. 157. 30 Roman Sjeti se Flebasa prvi je u nizu od deset romana posvećenih međuzvjezdanoj civilizaciji zvanoj Kultura. 31 U kontekstu aktualne književne distopije, ovdje posebno mislim na Jüngerov roman Staklene pčele (1957.). 32 Za tipologiju kulturnog pesimizma koja uključuje i „lijevi“,„mekši“,„slabiji“, ili „revolucionarni“ pesimizam, vidi: Alen Tafra, Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2008. 33 Vidi: Raymond Furness, Zarathustra’s Children: A Study of a Lost Generation of German Writers, Camden House, New York, 2000. 34 Fridrih Niče, O koristi i šteti istorije za život, Grafos, Beograd, 1986., str. 7. 35 Karl Marx i Friedrich Engels, Rani radovi, Naprijed, Zagreb, 1989., str. 51.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=