203 Alen TAFRA KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST * * * Bitno je uočiti frapantnu kristalizaciju daleke budućnosti naše civilizacije kroz prizmu Banksove književne mašte, u liku Komunističke Utopije Kulture.20 Na tom primjeru jasno vidimo kako je nečija Utopija zapravo Distopija drugoga, i obrnuto – i da ovo pravilo zahvaća kako imaginarne svjetove, tako i našu stvarnost.21 Doduše, postoji primjedba kako primat društveno-političkoga često onemogućuje sazrijevanje umjetničkih distopija – ili, utopija – odnosno, čini ih podložnima preranom zastarijevanju. Kako bilo, ne manjka dobrih primjera književne aktualizacije apstraktnih filozofsko-povijesnih teorija, koje ujedno odgovaraju potrebama čitateljstva, zabrinutog za budući ishod postojećih tendencija. Na ovu potrebu publike ukazuje i začetnik cyberpunk distopije – a koja, smatra se, također nije sazrela na pravi način (aged well).22 Naime, u jednom intervjuu s kraja prošlog stoljeća, William Gibson ispovijeda kako je s vremenom shvatio da sve što kao pisac zapravo želi jest „opisati jednu nepojmljivu (unthinkable) stvarnost“.23 To nadalje znači da novi SF treba „istraživati suvremenu stvarnost radije nego predviđati neku daleku budućnost“. Kako Gibson istom prilikom kaže: „Zemlja je danas strani planet“. Svojevrsni prodor distopije u stvarnost – ili obrnuto, stvarnosti u distopiju – konstatirao je još Anthony Burgess, u svojim esejima posvećenim Orwellu – naslovljenima 1984. i objavljenima u funkciji teorijskog uvoda i ujedno prvoga dijela njegova vlastitog romana 1985.24 Uostalom, o istome govori i poznati Orwellov filozofsko-povijesni dictum, po kojemu tek kontrola nad sadašnjošću omogućuje da kontroliramo prošlost i budućnost. Da tako stoje stvari, nazire se već iz Croceove teze da je „sva povijest suvremena povijest“. A kako dokazuje Burgess, pečat poslijeratne britanske stvarnosti i autorovih političkih preferencija jasno je uočljiv i u izvornoj 1984.-oj – vjerojatno najslavnijem djelu književne distopije – koje slavu, dodajmo, nešto više duguje hladnoratovskom ozračju, nego samom Orwellu. Nije se teško složiti s još jednim njihovim slavnim sunarodnjakom, Raymondom Williamsom, da je najveći broj distopija u svojem korijenu ekstrapolacija iz već postojećih trendova, a krajnje 20 I. Banks, nav. dj., str. 32. 21 Gregory Claeys, Dystopia: A Natural History: A Study of Modern Despotism, Its Antecedents, and Its Literary Diffractions, Oxford University Press, Oxford i New York, 2017. 22 Vidi: Darko Suvin,„On William Gibson and Cyberpunk SF“, u: D. Suvin, Defined by a Hollow: Essays on Utopia, Science Fiction and Political Epistemology, Peter Lang, Bern, 2010. 23 W. Gibson u intervjuu za CNN, 26. kolovoza 1997. Navod prema: https://en.wikipedia.org/ wiki/William_Gibson (pristupljeno: 26. 5. 2024.) 24 Entoni Bardžis, 1985, Prosveta, Beograd, 1986.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=