200 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Alen TAFRA Dakle, ustanovili smo da filozofi žive svoju distopiju. No, iz romana o budućnosti koje kritika proglašava distopijskima, mi ne saznajemo koliko književnici zapravo duguju filozofiji. Svakako, postoje i oni – a među njim i najbolji – koji ne kriju svoje poštovanje prema velikanima kultur-pesimističke filozofije povijesti. Tjeskobna, krepuskularna atmosfera koja je obavila filozofiju i nadahnula književnost, podigla se otprilike u isto vrijeme, prije otprilike sto i pedeset godina.6 * * * Fast forward. Analitička filozofija čini se kompatibilnijom s Umom Kulture iz znanstvenofantastičnog romana Sjeti se Flebasa Iaina Banksa, objavljenog 1987. godine. Kulturine brod-tvornice – koje proizvode i spomenute Umove – neodoljivo podsjećaju na svemirski brod Enterprise iz Zvjezdanih staza, i to kao njegove svojevrsne entelehije, slobodne od hardverskog opterećenja. Kako piše Banks, Umovi Kulture strojevi su bez iluzija, ponosni na same sebe, ciničniji, nemoralniji, i proračunatiji od svih; toliko pametniji da to ne mogu objasniti ljudima, jednome tako ograničenom obliku života, osuđenom da biva sve beskorisnijim i neučinkovitijim.7 Umovi teže optimizirati galaktički sustav, i sve što rade dio je totalne akcije kliničkog čišćenja od svih nepredviđenih gubitaka, nepreciznosti, suvišnih balasta, iracionalnih nepravdi i patnji. Ukratko, Kulturu predstavljaju strojevi predvođeni Umovima, bitno više negoli bilo koja osoba ili skupina ljudi. Premda u Kulturi postoje ljudi koji snagom svojih neurona ponekad obaraju rekorde koje su postavili strojevi, tih je vunderkinda tek 30-40 naspram stotina tisuća informiranijih Umova. Ne samo da je to bila unaprijed izgubljena bitka, već je i sama genijalnost tih ljudi bila mjerljiva jedino strojno, a – kako dodaje Banks – možda je njihova izuzetnost posljedica puke sreće (Kultura naime broji osamnaest trilijuna ljudi).8 U svakom slučaju, Umovi prednjače u Kulturinu prijeziru prema„primitivcima“ – prijeziru koji Um osjeća i prema ljudima. U galaksiji ispunjenoj mržnjom svakoga prema svakome, kako primjećuje Banks, mali ljudi ne mogu naći bolji način da prožive svoj vijek nego kroz prijezir.9 Ovaj naglasak može podsjetiti na blisko mentalno stanje kojim Houellebecq – možda najveći autor naše epohe, k tome iznimno sklon distopijskome – sažima iskustvo suvremenosti: u „strašnu, nepojmljivu gorčinu“ koju, kaže, nije uspjela ra6 Vidi: Mario Kopić,„Nihilizam kao usud?“, u: M. Kopić, S Nietzscheom o Europi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. 7 Vidi: Iain Banks, Sjeti se Flebasa, prevela Merima Nikočević, Zagrebačka naklada, Zagreb, 1998., str. 28, 32. 8 Isto, str. 69. 9 Isto, str. 249.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=