197 Matija ŠTAHAN KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST cama, o granicama našega vlastitog znanja – što ima i postmoderna – ali i svijest o nužnosti pokušaja dosezanja univerzalnog, od čega ona uglavnom bježi. Neosviješteni kriptomitolozi današnjice uskrisuju najgluplje mitove jer nisu svjesni granica svojega znanja i mitske naravi svojega djelovanja; oni koji navedenoga samo pokušaju biti svjesni samim će time bolje razumjeti položaj čovjeka u svemiru. Naravno, najbolji dijelovi moderne filozofije i religije, pa i znanosti, čine to odavno. Werner Heisenberg već je davno zamijetio kako fizika ima svojih ograničenja, iza kojih stoji vjera u ono što se ne može eksperimentalno dokučiti. Søren Kierkegaard pisao je o „skoku vjere“, i taj je koncept primjenjiv i ovdje. Želimo li dokučiti bit stvarnosti, moramo se opredijeliti za ovakvu ili onakvu metafiziku (a svaka metafizika u osnovi je područje mitskog, gdje se ujedinjuju književno, filozofsko i religijsko), uz metafizički rizik bivanja u krivu. Žalosna alternativa tome o kojoj se odveć rijetko govori – obrnimo Kantov poučak izvorno iznesen u korist protumitskog prosvjetiteljstva – samoskrivljena je nezrelost.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=