189 Igor ŠIPIĆ KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Sanja Knežević je prosijano zasijala u knjigu o „golubici iz crnoga maslinika“. Poput Lou, osjeća kako erotsko izražava više svoj zanos u čistim varkama nego umjetničko, u mnogo „neistinitijim slikama“. Pokatkad, Ljubav joj se priviđa kao „nešto najtjelesnije i prividno najspiritualnije, u potpunosti se držeći tijela, ali samo kao simbola, kao tjelesnog pisma za sve što bi htjelo da se ušulja u našu dušu kroz kapiju čula, da bi se probudilo u najsmjelijem snu: eto, zbog toga svuda mješavine slutnje i posjedovanja, svuda nedostižnog ispunjenja i odricanja (Parunove, op. a.), prisno združenih, a različitih samo u stupnjevima.“29 Ekstemporalna Lou, smjesta, u isti čas, bez priprave:„Dok u umjetničkom stvaralaštvu tjelesno uzbuđivanje kod duhovnog tvorenja djela zamire kao beznačajna sporedna pojava bez daljnjeg odjeka, ne biva tako u erotsko-tjelesno-stvaralačkom...“ – neočekivanost koja će naguravati um na ljubav prema mudrosti, ili filozofiji:„Kao da se nešto od znamenja prapočetnog božanstva, ispod tisuću naizmjeničnih prerušavanja i uglađivanja, provlačilo kroz sve što je pomagalo na putu svih vremena i ljudi: kao da je sama stvaralačka snaga naličje jedne molitve – i posljednja slika za sve što je učinilo jedno oplođenje sjedinjavanjem i bremenitošću.“30 Naprosto,„lijepa voljena“ nadahnjuje um i dušu usmjeravajući pažnju na duhovne stvari kao kontrapunkt. Između„istodobnosti“, koja je sad„skupnost“, što istovremeno ukida suprotnosti u višemu obliku jedinstva, i Sanje Knežević kao jedinke,„postoji duboka srodnost po tome što u umjetničkom odnosu starije sile bivaju uvučene u proces i prodiru ispod individualno stečenih sila prilikom strasnog uzbuđenja: u oba slučaja tajanstvena sinteza onog nekad i ovog sad, sadržana kao osnovni doživljaj, oba puta zanos zbog njihovog potajnog djelovanja.“31 U tom slučaju, kao transcript Mediterana, „njegovo izuzetno stanje prolazi pokatkad kroz normu kao anomalija, kao nasilje onoga što je prisutno, sređeno, dato, kroz uzbuđujuće međusobno djelovanje zahtjeva prošlosti i sadašnjosti u njemu“32 – ono nesavršeno, glina iz koje će umjetnikova ruka oblikovati i skulpturirati ispravljajući samoga Stvoritelja. „Ljubav nas čini stvaralačkim preko naših mogućnosti, i ona to uobličuje u čežnju ne samo između nas i onoga za kim ljubavno čeznemo, već i svega uzvišenog sa čime se u snu srećemo...“33 – luovski ćemo o Diotimi u Simpoziju. Autorica Golubice, pa makar to vrijedilo i same činjenice da je svojim dahom oživjela i najnevidljiviji, najneprisutniji svijet, reinkarnirala je Vesnu Parun zboreći svim čežnjama o onome što je nejasno, neiskazivo. U tom će smislu i potraga za„grješkom“, za nesavršenošću kao 29 L. Andreas-Salomé, nav. dj. 30 Isto. 31 Isto. 32 Isto. 33 Isto.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=