190 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Igor ŠIPIĆ pretpostavci istodobnosti, utjecati na rezime eseja,„kao da iz toga proizlazi veliki poklič životnog zanosa samog postojanja, kao razdragani glasovi ptica izjutra, kad sunce treba izaći nad novim stvaralačkim danom – jer nema na zemlji drugih stvari koje su tako duboko povezane kao ove tri: stvaranje, obožavanje i radost.“34 Završni čin: Na daske se spušta Kabao Ipak je Mandić pretjerao – Sunce neće izaći!, a mi smo za opeku viši. Autorici Golubice neobično sam zahvalan, pomogla mi je da racionalnije shvatim onaj moj otok s početka,„između“ (magistrale i pučine). Nije iznimka, već inačica za život okrenut smrti: Žirje, na kojemu počiva Roko Dobra; Vis Jakše Fiamenga; Šolta i Vesna Parun – „mora života i mora ljubavi“. Danas shvaćam zašto sam za zagrebačkih studentskih dana bježao natrag. U Kraljevičkoj, u sebi sam nosio „otok – vlastitu sobu“. Sad je to lice i naličje ozbiljna eseja. Udaljavanjem od obale i dalje će nam se pričinjati da zov mora (Mediterana) osjećamo u dubini kontinenta; ja sam pošao suprotno, tražio ga na pučini. Nesvjestan čina gazio sam k istodobnosti, leži između ljepote i pustoši. Ona, istodobnost, to sam ja sȃm... Otac, Djed, Majka, Povjerenik, Most, Publika... i zato sam govorio o sebi, tko sam, što?35 Kabao Stiksa, završni stihovi: „Narval se prisjeti hladi vode pod česmom, žena je ležala, očima se držeći svijeta; nadvijen nad njom, hranio je pticu, prvu veliku ljubav, fotografsku radnju crno-bijelih ljeta. Volio je ženu, istok i zapad, sjever i jug, zavolio kuću stvorenu kao procjep i san, ušao; tko bi rekao da tako pucaju paralelni svjetovi, da se tako hrane golubice, bijelo da se crvenim ocijedi. Narval primi kabao, prinese ga usnama, zna da će žeđ poljubiti život, niz rijeku će ta vražja preciznost sata, stalna iluzija među nogama, između skulpture i sjene nad bijelom zastavom.“36 * Zaključak: nema „gazde“, ni književnost ni filozofija, ni filozofija ni književnost: Wittgeinstein i Dilthey! – istodobnost, iz oba smjera, s istoka i zapada, jedno jedino „istodobno“ Sunce, i ono što nije više od jajašca u susretu sa sjemenom, i ono u rukama zapada, Elizej na otvorenom. Drugim riječima, sunce„između“, priča o silama 34 Isto. 35 Na ovomu mjestu autor u usmenome priopćenju govori o prošlosti svoje obitelji. 36 S. Knežević, Golubica..., nav. dj.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=