187 Igor ŠIPIĆ KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST ne uspijeva ih dosegnuti. Shvaćajući dubinu, jednostavno zaroni. Čini se lagano, no uopće nije tako, trebaš se naći u situaciji da si na dnu, pod pritiskom: pukne bubnjić, pisak se probije poput zraka probušene gume, krv šikne na uho, šumi, okrene se svijet, ne znaš što je gore što dolje; zemlja je obično gore, nebo dolje. Ako i uspiješ odgurnuti se i isplivati, nisi izbjegao udesu, ali jedna drugoj će ipak sve oprostiti. Da, točna je uvodna postavka: kad ljudski odnos prođe kroz poeziju, možemo govoriti o trajnoj vrijednosti filozofije. Ne samo da bih se složio, nego sam i uvjeren u tu aksijalnost: na ramenima Erosa stoji Diotima, na njenim ramenima Vesna Parun je poduprla „zidine“ Sanje Knežević – do ruba mišljenju Lou Andreas-Salomé koja žensku poeziju vidi kao „više organsku, više stopljenu s onim što stvara, i prima to na izvjestan način sa srećom duhovne trudnoće koja u njoj živi.“20 Teško je izbjeći autoreferencijalnosti psihoanalize, makar bilo riječi i o najskrovitijemu od ljudske intrauterine intime iz Ferenczijeve teorije u kojoj genitalna organizacija predstavlja vrhunac razvoja erotskoga osjećaja stvarnosti.21 Izvan tih okvira pjesništvo je sterilno, nikad jalova riječ neće zatrudnjeti.22 Prisjetimo se satirične, a autoerotske zbirke Parunove, Đoko i Đokonda, koji funkcioniraju kao „narcistički predstavnici cjelokupnih ličnosti“. Otprve svjestan činjenice da je Sanjin„Mediteran“ u svom kulturološkom značenju maternično more čovječanstva (Biletićeva„neprohodnost hermetizma koja se iščitava u ključu ktonskih i nerazjašnjenih, neprosvijetljenih elemenata prvobitnosti“),23 i nije samo slučajem tu, i nije tek preklapanje s „Povratkom u utrobu“,24 nastojim razviti ideju o Psihi kao istodobnosti koju vidim u temeljima Golubice iz crnoga maslinika. Koliko smo daleko (a) između Vesne kao pjesnikinje „nadžene“ (D. Oraić Tolić), i žene, Andreas-Salomé, koja će publiku dovesti do točke (=)„jednakosti“, Sanje Knežević, odgovore ćemo moći pripisati suodnosu Diotime i Psihe, kako bismo raspravili tezu o (ekskluzivnom) pravu povijesti na retrogradnost Erosa koji se prirodno vraća primordijalnosti Kaosa.„Kada uzmemo u obzir kozmičku prošlost, evolucija sama po sebi nije dovoljna da objasni plodnost ovoga svijeta.“25 Dakle, Diotima, mitska platonska ljubav, protiv „male Lou“, fascinacije za najveće mislioce poput Nietzschea, Freuda i Rilkea. S posljednjim će biti u višegodišnjoj 20 Isto. 21 S. Ferenczi, nav. dj. 22 I. Šipić, Trudne pjesme, u: „Osvit“, br. 105-106, Mostar, 2021., 34-37; „Hrvatsko slovo“, br. 1342, Zagreb, 22. listopada 2021., 23; ZiN Daily New poetry, zvonainari,hr/journal/categories/newpoetry, 19. 5. 2021., 198; „Nova Istra”, br. 2, Pula, 2023., 21-27. 23 S. Knežević, Mediteranski..., nav. dj. 24 I. Šipić, Mediteran – povratak u utrobu (Prilog povijesti plovidbe), Naklada Bošković, Split, 2007. 25 J. Polkinghorne, Vjera u Boga u doba znanosti, Verbum, Split, 2019.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=