186 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Igor ŠIPIĆ Mitski fantazmi su joj tek Artemidini alati, luk i strijela na putanji do cilja koji je moguće oživjeti jer unutrašnje ljepote neće nikad potrošiti svoju povijest. Bez toga bismo u sumnji zamrli. „Duboko u duši gravitacije, narvali su sami, ubogo sami, milijunski grad...“ – završni su stihovi II. čina (Na scenu pada Gravitacija) solilokvija za monodramu, Kabao Stiksa,16 koju sam ispisao potaknut nama, višim sisavcima, uvijek između pandemija i ratova, čije bi intrauterino postojanje moglo biti tek „ponavljanje načina postojanja u prvobitnom ribljem razdoblju“17. Tako vidim Parunovu u njenoj prkosnoj stogodišnjici „izrastanja na dugoj mediteranskoj tradiciji hrvatske književnosti – pod čempresom što njezinu, bijelu golubicu, uspinje prema nebu, pod bijelim bračkim kamenom koji ju je tištio cijeli život, a ispod kojega je kao iz antičke kamenice poteklo blistavo ulje crnoga maslinika umjetničke riječi.“18 Tu strukturu sad živi Sanja Knežević. U potrazi za „grješkom“, ili,„o otoku vlastitoj sobi“, moraš znati kako pružiti otpor buri, kako sagraditi pristanište. Mulovi će od Mediterana učiniti utvrdu kulture. Ovdje je ta reminiscencija potpuna, moraš se znati nositi s kulturom ponosa, uvijek između ljubavi i propasti. Između pustoši i ljepote leži istodobnost. I eto odgovora Mandiću, ne što hoće, već što zapravo rade te žene: Vesna produbljuje eskapizam da bi ga ojačala u literaturi, dok Sanja vraća sve natrag – produbljujući filozofiju očvrsnula ga je u stvarnom životu. Da bi se izdignulo gorje, potrebne su dvije suprotive sile. Moraš biti između, stiješnjen. Od Diotime do Lou Andreas-Salomé Kad je umrla Lou Andreas-Salomé, psihoanalitičarka, filozofkinja i intelektualni boem, u Vesni Parun je tek stasavala djevojčica, imala je 15 godina. Međuodnos generacija zamršen je i može ga se tek pokušati razumjeti ako se pronađu zajedničke točke uspinjanja, što naravno nije lako. A jedan od načina je zacijelo druženje s novom knjigom koje, iako uvijek započinje sa stigmom, obilježen si unaprijed, završava na nečijem ramenu. Sanja Knežević će o Vesni: „Vidim je u slici Platonove Diotime koja tumači da su pjesnici i umjetnici ‘trudni po svojim dušama’ te da po svojim stvaralačkim plodovima, u svojoj duhovnoj djeci, poput Homera, traju daleko izvan vlastitoga vremena.“19 Ako tako misli autorica Golubice, ja nju vidim kao Psihu (Bouguereau), dušu, um, dah, duh i život ove knjige, kojoj su ključevi upali u more, a 16 I. Šipić, Kabao Stiksa, u: „Nova Istra”, broj 3-4, Pula, 2022., str. 89-95. 17 S. Ferenczi, Thalassa – teorija genitalnosti, Naprijed, Zagreb, 1989. 18 S. Knežević, Golubica..., nav. dj. 19 L. Andreas-Salomé, nav. dj. U pjesmama u prozi Petera Altenberga Lou vidi ženske ispovijesti, žensku poeziju – darovitost koja muškarca čini jednostavnijim.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=