182 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Igor ŠIPIĆ sti, leži između ljepote i pustoši, poput misli Papa Gabora da svaki heroj mora ući u šumu. Ili: kaos! – i onda se pojavi obrazac koji sve poveže. U načelu dobivamo svojevrsni mudrosni križ, gdje razvijajući problem ljubavi s jedne strane, a žudnje i patnje s druge, problem ljudskog trpljenja kao da svodi na izjednačenost horizontale patibuluma, grleći i prihvaćajući gorčinu svijeta takvom kakva jest. Takvi stavovi naprosto predmnijevaju uravnoteženost dviju „taca“ u kojima se s jedne strane važe književnost, s druge filozofija. Nulta tolerancija na disbalans znači da se u središnjici nalazi istodobnost, a ovaj esej upravo je obrazlaganje puta kako se do nje dolazi. Ona je kritika, osobno kritičarka! Kao kriterij ili dušu odmjeravanja i izvagivanja rijetko ćemo je sresti, svu pažnju povijesnosti rasprava redovito nam odvlači težina korpusa. Tko bi još govorio o jajetu! Zar već to nije dovoljno za esej koji će se tražiti u središnjici, koji će svoje aktere postaviti između ljepote i pustoši kao futurističko tour-retour putovanje između filozofije i književnosti. Vidim to kao antitezu tročlanoga dijalektičkog hoda, stupanj negacije, suprotstavljanje, sukob, razlikovanje. Kao da pitate to jaje: što je prije, ono ili kokoš, ljepota rađanja novog života, ili život za njegova čerupanja? Dakako, Diogen i njegov legendarni pijetao! Da je u pitanju krimić, sigurno bismo se upitali – tko je tu izvršitelj, njegov mogući „ubojica“? Ovako, budući da je riječ o poeziji, pitamo se tek postoji li on uopće, tko je tu „gazda“ – književnost ili filozofija, filozofija ili književnost – razmatrajući funkciju svijesti kao sposobnosti reakcije na poticaje iz okoliša ili interakciju informacije u kognitivni sustav kako bi materijalni mehanizmi mogli imati i izazvati svjesno iskustvo? Naposljetku, je li bi filozofi trebali biti zainteresirani za književnost? Mjesto radnje: nova knjiga Sanje Knežević, Golubica iz crnoga maslinika – Studije o književnom djelu Vesne Parun.3 Motiv: „Vidim je u slici Platonove Diotime koja tumači da su pjesnici i umjetnici ‘trudni po svojim dušama’ te da po svojim stvaralačkim plodovima, u svojoj duhovnoj djeci, poput Homera, traju daleko izvan vlastitoga vremena.“4 Alibi: u vrijeme „ubojstva“ bio sam s Parmenidom. Otprilike ovako: bez obzira na to što Ja mislim gdje je Stridon (iako sam zagovornik istarske teorije5), bez obzira na to što bismo Mi htjeli gdje da bude Stridon, ako kažem – Stridon je tamo gdje te majka rodila – jesam li više književnik, ili sam više filozof? Ni jedno ni drugo, jedinstveno biće sam, okomica koja će proći kičmom kao cjelokupan život u svome biću. 3 S. Knežević, Golubica iz crnoga maslinika – Studije o književnom djelu Vesne Parun, Hrvatska sveučilišna naklada, Sveučilište u Zadru, Zagreb, 2022. 4 Isto. 5 Vidi: I. Milotić, Zrenj i sveti Jeronim, Oprtalj, 2006.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=