175 Sanjin SOREL KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Drugim riječima, satira je dijalektički odnos akcije i reakcije – reakcije satiričara na akcije (iskaze, radnje) članova neke zajednice. Kao društveni kroničar Lucić je svojim pjesmama, a opus mu je iznimno obiman, zabilježio ne samo sve društvene devijacije, negoli i njihovu kronologiju. Kako je to radio? Znajući da je satira kao multidiskurzivna vrsta višefunkcionalna – sastoji se od humora17, ironije, parodije, burleske, kabarea, aforističkoga diskurza itd. – autor njene elemente koristi nevjerojatno intenzivno. Zapravo, satira nije žanr negoli je više mentalna pozicija/stav i okvir unutar kojeg supostoje različiti žanrovi18 koje ona eksploatira. Jezična kreativnost u pjesničkoj satiri Predraga Lucića široka je. Njegova protuherojska poezija, kako ju je nazvao Viktor Ivančić, ili lucifernalija, kako ju je imenovao Dežulović, na stilskoj je razini zastrašujuće kompleksna. Na jezičnoj je razini standardni jezik, dijalekt, žargon, a na stilskoj razini gotovo sve, nemoguće je nabrojiti postupke, s obzirom na to da je Lucić u knjigama Sun Tzu na prozorčiću, Bezgaća povijesne zbiljnosti (u dva sveska) te u Guslama u magli ispisao otprilike 2.000 stranica. U širokim je potezima Marković sažeo postupke„(...) tog razobručenog smeha u lice zlu kroz parodije, persiflaže, prerade, obrade, rugalice, jezičke igre, travestije, montaže, kalambure, neologizme i još trista čuda od istog brašna.“19 Usprkos slobodi, satirični tekst, radi razumijevanja prosječnoga čitatelja, u nekim svojim elementima mora biti klasičan. Za Lucića dozu klasike predstavlja vezani stih. Najčešće je riječ o rimovanim katrenima i to osmercima i desetercima, tradicionalnim stihovima hrvatskoga starijega pjesništva, lirskoga i epskoga. Ta će metrička klasičnost ujedno biti iskaz autora prema tradiciji pjesništva koju slijedi gotovo opsesivno. Ispisujući svoj koncept udžbenika, Lucić pritom parodijski dekonstruira pedagoške standarde, a i tradiciju osmeračkoga, deseteračkoga, haiku i dr. pjesništva. A koje bi bile osnovne moralne vrijednosti Lucićeva jedinstvenog satiričnoga pisanja? Dok formalne strofičke zakonitosti zauzimaju drugu ulogu, a cjelokupan repertoar retoričkoga majstorstva u funkciji je intenziviranja poruka, jasno je da etičku komponentu u njegovom pisanju trebamo tražiti u sadržaju, tj. u vrijednostima koje nemilosrdno razlaže. Ono što Lucić često čini sadržajem svojih pjesama jest pita17 „Moglo bi se zato reći da neumorni bilježnički humor, kao izraz doslednog etičkopolitičkog stava, predstavlja svojevrsni, klinački Super-Ego jedne zajednice koja implicitno nastaje kroz ove tekstove.“ Barać, Stanislav,„Satira u Bilježnici Robija K. (1984–) Viktora Ivančića kao povlašćeni prostor hrvatsko-srpskog interkulturalizma“, u: Zbornik radova s Desničinih susreta 2016., FF <i dr.>, Zagreb <i dr.>, str. 114. Premda Barać govori o Ivančićevim Bilježnicama Robija K., mislim da je zaključak primjenjiv i na Lucićev humor. 18 Charles A. Knight, The Literature of Satire, Cambridge, 2004., str. 4 19 Marković, Tomislav, https://nomad.ba/markovic-pesnicka-cuda-predraga-lucica (stranica posjećena 15. X. 2023.).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=