162 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Sibila PETLEVSKI književni kritičar koji je analizirao djela Kingsleya Amisa, Johna Osbornea, Johna le Carréa, Rudyarda Kiplinga, E. M. Forstera i Alana Bennetta, Siegfrieda Sassoona, ali i klasike britanske knjiženosti poput Williama Shakespearea, Charlesa Dickensa, Johna Keatsa, Thomasa Hardyja i Coleridgea. Diamond hvali Mountovu sposobnost otkrivanja čitateljske pozicije u kojoj moralna živost u tvorbi karaktera i zapleta, koja ponekad rezultira prolijevanjem suze nad zlikovcem i monstrumom, pobuđuje dubinu u razumijevanju složenosti etičkih pitanja. Ipak, ima i puno složenijih primjera vezanih uz odnos fikcionalne književnosti i moralne filozofije kojima se bavila Cora Diamond. Primjerice, višekratno se bavila južnoafričkim piscem J. M. Coetzeejem. Godine 1997., taj dobitnik Nobelove nagrade, pozvan je na Sveučilište Princeton da predaje o moralnim pitanjima veznim uz status životinja. Tim je povodom pročitao fikcionalno djelo u čijem je središtu lik eminentne spisateljice Elizabeth Costello, pozvane da predaje o moralnom statusu životinja na američkom fakultetu. Coetzeejeva predavanja objavljena su 1999. kao Životi životinja, a ponovno su se pojavila 2003. kao dio njegova romana Elizabeth Costello. I predavanja i roman privukli su kritičku pozornost niza utjecajnih filozofa: Coru Diamond, Petera Singera, Stanleyja Cavella i Johna McDowella, a u Ranjenoj životinji Stephen Mulhall pomno ispituje Coetzeejeva pisanja o Costello i načine na koje su filozofi na njih reagirali. Diamond kaže da su Coetzeejeva predavanja u obliku fikcije o predavačici engleske književnosti koja je opsjednuta dubokim zlom koje dolazi do izražaja kroz način na koji koristimo životinje i zatvaramo um pred postupcima nasilja nad životinjama. Dok Peter Singer žanrovski odabir proznoga pisca – predavanje u obliku fikcionalnog narativa – vidi pojednostavljeno, isključivo kao neobičan književni postupak i način da se iznese argument, Cora Diamond, za razliku od njega, u Coetzeejevom pripovijedanju vidi razrađeni oblik promišljanja s područja filozofije morala. Ono što Singer želi vidjeti racionalno je, etičko stvorenje koje se bavi pitanjem trebamo li učiniti ovo ili ono, koji su argumenti za određeni postupak... Ono što Coetzee zapravo želi reći jest da uvijek, u određenoj mjeri neovisno o našim pokušajima da pronađemo rješenja za etičke probleme, postoji jedna vrsta uronjenosti u svijet, bivanja u svijetu (engl. being-in- the-world) koja uključuje reagiranje na upečatljive, zbunjujuće i bolne značajke naših života. Costello je žena koju progoni užas onoga što činimo životinjama. Costello je ranjena užasom za koji se čini da nikoga drugog osim nje emocionalno i intelektualno ne dira. Na neki način u Costello prepoznajemo i Coru Diamond kad krajem sedamdesetih piše: „Pogrešno je misliti da se bešćutnost ne može osuđivati b ez razloga koji su razlozi za bilo koga, ma koliko oni bili lišeni svake ljudske mašte i sućuti. Otuda njihov naglasak na pravima, na sposobnostima, na
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=