161 Sibila PETLEVSKI KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST ran način. Odabrala je u prvome dijelu predavanja upečatljiva oprimjerenja, počevši s etički prijepornim postupcima vezanim uz odnos prema ljudskim posmrtnim ostatcima. Nije morala napraviti „izlet“ u antropološku i etnografsku egzotiku kako bi pronašla odgovarajuću građu3: iznijela je nekoliko slučajeva iz našeg, zapadnog okruženja počevši primjerom kontroverznoga prijedloga britanskog nutricionista Magnusa Pykea koji je bio znanstveni savjetnik britanskog Ministarstva hrane tijekom Drugoga svjetskog rata. Godine 1969., tijekom predavanja na Kraljevskom institutu u Londonu, otkrio je što je tada bio njegov, od Ministarstva odbijen, znanstveni prijedlog i opisao ga unaprijed kao primjer načina na koji„prehrambeni tabui mogu kočiti dobru prehranu, čak i među takozvanim znanstveno naprednim ljudima“. Tijekom ratnih godina velike količine ljudske krvi bile su prikupljene od ljudi koji su je bili spremni dati. Krv je centrifugirana, plazma ostavljena za parenteralnu injekciju onim žrtvama bombardiranja kojima bi mogla zatrebati, a dio je bio odbačen. Pyke je predložio korištenje viška ljudske krvi za izradu krvavica odnosno „crnog pudinga“ kako bi se njime moglo nahraniti mase. Tada se pojavio neobičan antropološki fenomen da su Britanci, iako su bili spremni na transfuziju, smatrali da je prehrana bazirana na ljudskoj krvi varijanta kanibalizma i stoga odvratna i moralno neprihvatljiva. Diamond kritički komentira termin Leona Kassa„moralno gnušanje“. Kass je autor brojnih knjiga, američki javni intelektualac, liječnik i edukator, s jedne strane zagovornik liberalnog umjetničkog obrazovanja putem„Velikih knjiga“, s druge strane konzervativac i kritičar ljudskog kloniranja, eutanazije i istraživanja embrija. U članku Mudrost gnušanja iz 1997. godine Kass traži potpunu zabranu kloniranja i piše da, iako odvratnost ili gađenje sami po sebi „nisu argument“, gnušanje je, kao intuitivna odbojnost,„emocionalni izraz duboke mudrosti, koji nadilazi moć razuma da je u potpunosti artikulira”. (Usp. Kass, 1997: 17.) Kao što je Diamond u užem području moralne filozofije pojmu „moralne čimbenosti“ suprotstavila pojam „moralne kreativnosti“, tako je osluškivanjem glasova javne scene i Kassovu „moralnom gnušanju“ suprotstavila pojam„moralne živosti“. Učinila je to osvrtom na knjigu Ferdinanda Mounta Engleski glasovi: životi, krajolici, tužaljke 1985.– 2015. Mount je 3 Postoji obilje knjiga i članaka koji se bave odnosom prema tijelu općenito (pa i tijelu pokojnika) u različitim kulturama, a neki od tih radova proučavaju odnos etičkog i estetičkog u odnosu na pristup posmrtnim ostacima, pri čemu se otvaraju i posebna pitanja etičnosti ulaska na teren kao modusa promatranja i procjene kulturološkog Drugog i Drukčijeg pa i pitanja s područja studija kolonijalizma. Primjerice, sve je to vidljivo u pristupima madagaskarskim običajima iskapanja posmrtnih ostataka rođaka na praznik plesa s mrtvim tijelima, tzv.„famadihana“ (usp. Graeber 1995). A tu su i knjige koje se bave pristupima ljudskim ostacima i izazovima u bio-arheologiji i forenzičkoj antropologiji (Squires, Kirsty et al. 2019). Zasebno područje je „kuriranje“ posmrtnih ostataka kao artefakata umjetničkih postava i muzejskih izložaka (usp. Giesen: 2019).
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=