163 Sibila PETLEVSKI KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST interesima, na biološkoj danosti; odatle dolazi do iskrivljavanja njihovih percepcija njihovim argumentima“ (Diamond, 1978: 479). Diamond će reći da je otjelovljena rana koja je „obilježava i izolira“, a da slike holokausta imaju središnju ulogu u načinu na koji je progonjena i u izolaciji. Ali na jednoj razini problem je i u tome što mislimo da se stradanje životinja dovedeno u vezu sa slikama holokausta može, ili možda ipak ne mora, smatrati duboko uvredljivim. Diamond misli da je Costello (fikcionalna) osoba do krajnosti svjesna granica mišljenja, granica razumijevanja. Koja je onda uloga fragmenata argumenata koji su sadržani u Coetzeejevim predavanjima? – pita se – da bi odmah potom ustvrdila kako ne možemo razumjeti njihovu ulogu u Coetzeejevim predavanjima a da prvo ozbiljno ne shvatimo kako se argument tretira unutar priče – u narativu junakinje Elizabeth Costello: „U životu životinje kakva ona jest, argument nema težinu kakvu smatramo da ima u životu vrste životinje kakvom mi sebe smatramo. Ona naše oslanjanje na argumentaciju vidi kao način na koji sami sebi možemo učiniti nedostupnim vlastiti osjećaj o tome što znači biti živa životinja.“ (Diamond 2003: 8) Načini na koje se zbilja opire promišljanju – ta„poteškoća stvarnosti“ o kojoj piše Cora Diamond – poticaj je proširenju polja istraživanja odnosa fikcionalne književnosti i moralne filozofije. Međutim, ostaje dvojba je li mišljenje zbilje moguće samo na rubu, tamo gdje je oko koje gleda isključeno iz vidnog polja, ili u prostoru djelovanja neizrazite logike, u dinamici zamućenja istina svijeta kojega smo dio? Barbara Herman (bostonreview.net) Martha C. Nussbaum (balzan.org)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=