160 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Sibila PETLEVSKI cionalizma što će se jasnije vidjeti u Filozofskim istraživanjima.2 Radikalni konvencionalizam – čak i specifični oblik takvog konvencionalizma kod Wittgensteina – polazi od uvjerenja da ne postoji kriterij ispravnosti ili istine za naše matematičke izjave izvan naše matematičke prakse, čak i kada se uzme u obzir primjena, te da je svaka istina izravno određena tim praksama. Kod Wittgensteina se – kad on uporabi riječ „solipsizam“ – treba uzeti u obzir da to nije semantički solipsizam kao stajalište da su značenja riječi mentalni sadržaji dostupni isključivo svojim vlasnicima, nego tu „solipsizam“ podrazumijeva odsustvo kriterija „ispravnosti“, osim kad se „istina“ iskazuje kroz pojedinačnu logičko-matematičku praksu. Takva„filozofska“ praksa je meta fizičkoga svijeta jer je granica sama. Metaforički rečeno – to je matematičko-logičko „oko“ – matematički jezik, alatka opservacije koja je sama po sebi isključena iz vidnog polja. Drugo je pitanje može li matematička logika u okvirima individualne matematičke prakse kao recimo nekog oblika„solipsizma“ biti realna? Postoje li matematički objekti ili su fikcije? Je li Wittgenstein u ranoj fazi svojeg djela mislio na neku fundamentalnu prirodu matematičkih objekata čija se „čista“ realnost ostvaruje kao realizam granice – realizam očišćen od realnosti svijeta koji, upravo takav kakav jest, ukazuje na zbilju izvan sebe, s njom korespondira dok je modelira? Je li, za razliku od prve, druga faza Wittgensteinova djela bila njegovo razmišljanje o čistoj dinamici koja nema svijet izvan sebe koji bi modelirala? U pisanoj inačici ovaj se ogled udaljio od izlaganja koje sam održala na Pulskim danima eseja, pa ću završno, samo u glavnim crtama, naznačiti još nekoliko teza koje se vežu uz iznesene aspekte teme, a kojima sam u usmenoj verziji pridala veću pozornost. Nadam se kako će doći prilika da te postavke – koje se vežu uz neke moje druge istraživačke opsesije – detaljnije razradim u drugim tekstovima ili u knjizi. Prvenstveno mislim na moralno-filozofska razmatranja na području etno-fikcije i istraživanje improvizacije u izvedbi. Dakako, zanimljivo je vratiti se i Cori Diamond i pojmu „moralne životnosti“ (engl. moral liveliness) kako ga je utemeljila s osloncem na konkretne primjere iz književnosti. U predavanju održanom preko društvene mreže, u vrijeme dok su još trajale globalne„mjere izolacije“ vezane uz covid-19, vremešna filozofkinja (rođena 1937.), loše kadrirana okom male kamere na sobnome računalu, takoreći svedena samo na usta koja govore, hrabro se uhvatila u koštac s raspoloživom tehnologijom kako bi se pozabavila svojom starom temom – odnosom moralne filozofije i književnosti – i iznijela neka svoja razmišljanja na popula2 Još je krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća Michael Dummet analizom Wittgensteinove filozofije matematike nastojao dokazati da je riječ o radikalnome konvencionalizmu. (Usp. Dummet, 1959.) Recentno se na tu temu navraća Á sgeir Berg (2024.) u tekstu „Je li Wittgenstein radikalni konvencionalist?”
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=