157 Sibila PETLEVSKI KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST „Ovdje bih mogao isto tako nacrtati kružnicu kao i pravokutnik ili formu srca; tȁ sve se boje prelijevaju jedna preko druge. Sve se slaže; i ništa“ (Wittgenstein [1955: FU I. 77] 1998: 36). Moyal-Sharrok je opterećena razgraničavanjem: ne prihvaća neizrazitu logiku kao razmatranje pojmova s nejasnim rubovima gdje – vitgenštajnovski rečeno – možemo znati kako zvuči klarinet, ali ne možemo reći kako zvuči. Pogledajmo na koji način Wittgenstein u prvoj knjizi Filozofskih istraživanja opisuje položaj onoga koji u estetici i etici traga za definicijama koje odgovaraju pojmovima. Čini to u odjeljku 77., a nakon što je u prethodnom, 76. odjeljku teksta govorio o nečijem pojmu koji„nije isti kao moj, ali je njemu srodan“ i usporedio takav tip srodnosti sa srodnošću dviju slika od kojih se jedna sastoji od nejasno ograničenih obojenih mrlja, a druga od slično formiranih i raspodijeljenih, ali oštro ograničenih. „Srodnost je tad isto tako neporeciva kao i različitost“ – zaključit će filozof. (Usp. Wittgenstein [1955: FU I. 76] 1998: 36) „77. A ako ovu usporedbu provedemo još malo dalje, jasno je da stupanj do kojega oštra slika može biti slična mutnoj slici ovisi o stupnju mutnosti druge slike. Jer, zamisli da trebaš uz jednu mutnu sliku postaviti njoj 'odgovarajuću' oštru. U onoj je mutni crveni pravokutnik; stavljaš uz njega oštri. Dakako, dade se nacrtati više takvih oštrih pravokutnika koji bi odgovarali mutnome. – Ako se pak u originalu boje prelijevaju bez traga neke granice, – neće li tada postati beznadnom zadaćom to da se nacrta mutnoj odgovarajuća oštra slika? Nećeš li tad morati reći: 'Ovdje bih mogao isto tako nacrtati kružnicu kao i pravokutnik ili formu srca; tȁ sve se boje prelijevaju jedna preko druge. Sve se slaže; i ništa.' – A u takvom se položaju nalazi npr. onaj tko u estetici ili etici traga za definicijama koje odgovaraju našim pojmovima. Pitaj se u ovoj teškoći uvijek: 'Kako smo to mi naučili značenje ove riječi ('dobro' npr.)? Na kakvim primjerima; u kojim jezičnim igrama? (Tada ćeš lakše vidjeti da riječ mora imati obitelj značenja.)“ Wittgenstein [1955: FU I. 77] 1998: 36). Za temu i njenu obradu u ovome ogledu nije od presudne važnosti, ali ipak treba spomenuti što je za Wittgensteina obitelj značenja (njem. Familie von Bedeutungen), odnosno, što su obiteljske sličnosti u kasnoj fazi njegova rada, u Filozofskim istraživanjima. Pojednostavljeno: jezične igre koje igramo u različitim okolnostima, u razmjeni na poslu ili u obitelji različite su, pa i pristup tome problemu može biti u smislu
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=