153 Sibila PETLEVSKI KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST trebljava opće pojmove i koncepcije na otvoren način koji se razvija, spreman je vidjeti i odgovoriti na svaku novu značajku koju scena iznese. Junakinja djeluje poput glumice koja improvizacijom uzima ono što joj drugi glumac daje i ide dalje s tim, a sve to ne bi mogla učiniti da je na novu situaciju gledala samo kao na poprište za primjenu prethodnih pravila“. U tekstu pod naslovom Tanano svjesna i bogato odgovorna: Moralna pažnja i moralna zadaća književnosti Martha Nussbaum piše o smislu za priliku kod Jamesovih likova, a taj je smisao, drži ona, često improvizacijski. Pa ako junakinja sebe vidi kao glumicu koja improvizira svoju ulogu, moramo se također sjetiti da glumica ili glazbenik koji dobro improviziraju nisu slobodni učiniti bilo što. Umjetnici improvizacije u svakom trenutku moraju – mnogo više od onih koji slijede pisani scenarij – biti osjetljivo živi i predani drugim umjetnicima, baš kao što Jamesovi književni likovi moraju biti predani narativu koji se razvija, ali i zakonima i ograničenjima žanra i njegove životne povijesti. Tu je riječ o aktivnoj odgovornosti i osjetljivosti. Možemo pritom, ne iznevjerivši argumente Marthe Nussbaum, zaključiti da je to neka vrsta moralno-izvedbene karakteristike koja ne dopušta igraču da svojega suigrača u presudnom trenutku radnje ostavi na cjedilu (usp. Nussbaum 1985: 523-526). Treća filozofkinja čijim ću se tezama s područja moralne filozofije poslužiti je Cora Diamond čija su zapažanja za ovaj ogled najpoticajnija. Diamond zanima karakterizacija radnji (i namjera, percepcija, motiva, želja, misli) uz pomoć imaginativne aktivnosti koja u njih ulazi. Osjet imaginativnog je u činu, a naše prepoznavanje da je tako može biti dio razumijevanja čina. Diamond misli da možemo učiti tako što prepoznajemo i preuzimamo imaginativne reakcije iz književnosti – ali i iz geste – iz događaja izvučenog iz spektra mogućnosti ljudskog iskustva, tako što ćemo ne samo preuzeti imaginativnu reakciju nego joj dati i mjesto u vlastitom životu. Prema Diamond – koja vidi događajnu dinamiku na prostoru etičkog djelovanja – postoji unutarnja poveznica između etičke zadaće i kreativne imaginacije. Diamond ne želi, poput nekih tradicionalnih moralnih filozofa, pristati na implicitno poricanje te vibrantne spone u momentima kada je moralna misao ograničena izborom između mogućnosti koje se predstavljaju kao fiksne točke. Tu će se Diamond nasloniti na Nussbaum koja je tvrdila da su nam potrebni književni tekstovi poput Jamesovih romana koji će nam pokazati do koje mjere se život opire svakom pokušaju da se unaprijed utvrdi shema moralnih pravila za suočavanje s bilo kojom situacijom s kojom se možemo susresti. Ali, Diamond uviđa i problem u čitanju kao problem u razumijevanju dubljih okolnosti, a pod čitanjem tu možemo misliti kako na čitanje književnog teksta tako i na „čitanje“ iz životnih okolnosti. Diamond kaže da je problem u tome što onoliko koliko su nam potrebni tekstovi poput Jamesovih, toliko je vjerojatno da ćemo preko ničega u njihovoj recepciji prijeći, da ćemo nešto previdjeti
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=