150 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Sibila PETLEVSKI zornosti, a time i davanjem prednosti percepciji određenih ljudi i situacija. Ali na koji način prikladno izraziti neki etički koncept? Može li se uopće u potpunosti i na odgovarajući način izraziti stajališta s područja moralne filozofije bez posezanja za oblicima izražavanja koji su bliži književnom nego filozofskom diskursu – pitala se Martha Nussbaum, proširivši upravo takvim pitanjima polje moralne filozofije. Početna moralno-filozofska pozicija Marthe Nussbaum nalazi se u odbacivanju ideala apstraktnog filozofiranja o etičkim pitanjima i moralu, a u prilog harmoniziranju apstraktnih načela sa složenijim teksturama razumijevanja kao uvidima kakve najbolje reprezentira umjetnička praksa – književna opservacija i prikaz ljudskih karaktera. Za Nussbaum je nemoguć pristup svijetu kao činjenici po sebi – neinterpretiranoj i nehumaniziranoj; bez uvida u povijest ljudskog društvenog iskustva, koje je već samo po sebi„tumačenje i mjera“ (Nussbaum 1985: 164). Umjesto individualnih etičkih procjena vezanih uz pojam osobe koja djeluje vođena određenim apstraktnim načelima, daje se prednost teksturi razumijevanja karakterističnoj za snalaženje čovjeka u okruženju u kojem živi, a tipičnoj za književnu pripovjednu formu. Životni tijek obično iznevjerava ideal odgovornog ponašanja prema drugima i samoodgovorne gradnje vlastite osobnosti, a to nikako nije moguće odvojiti od bioloških, povijesnih, kulturnih i drugih nametnutih i samonametnutih ograničenja. Između 1983. i 1990. Martha Nussbaum objavila je zanimljive eseje u kojima je iz motrišta moralne filozofije čitala Platona i Aristotela, Homera. Dickensa, Henryja Jamesa, Prousta i druge autore kanonskih tekstova zapadnoga kulturnog kruga. Barbara Herman također je inovirala područje moralne filozofije, prvenstveno uvođenjem pojma moralne pismenosti i uz taj pojam vezane moralne imaginativnosti. Ona drži da je zamisao o jednom izrazito moralnom motivu pomalo izašla iz mode te da bi danas malo ljudi podržalo normu jedinstvenog moralnog motiva kao tvrdnju da sve moralne aktivnosti proizlaze ili bi trebale proizaći iz istog motivacijskog izvora, ili da su sve moralne motivacije od iste vrste. Herman spominje „višestrukosti morala“ jer etička domena sadrži više raznolikosti nego što se može dosegnuti bilo kojim pojedinačnim motivom. Također, važno je naglasiti kako ona ne smatra da je osoba pismena u nekom području ako je sve što posjeduje kao znanje puki skup činjenica: „Postoje stvari koje morate moći učiniti s činjenicama kojima kao pismena osoba imate pristup ili zbog njih. Niste glazbeno pismeni ako možete imenovati i datirati velike opere iz devetnaestog stoljeća, ali ne možete čuti razliku između Mozarta i Verdija. Područja učenja u kojima ima smisla govoriti o pismenosti obično nisu zatvorena područja znanja. Doista, biti pismen tipično znači imati vještinu koja je
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=