148 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Žarko PAIĆ Borges je uz Joycea više od putokaza za praskozorje novoga svijeta. Njegova je književnost u formi filozofijskoga razmatranja jedinstven pokušaj stapanja onoga općeg i onog pojedinačnoga kroz iskustvo vremena apsolutne modernosti čija je bit u ponavljanju ne onog istoga, već onog različitoga. Vrijeme se u svojem stvaralačkome ponavljanju zbiva kao izvorna vremenost i kao neautentična vremenitost. Vječnost koja dolazi iz budućnosti poput noćne rijeke sati sabire oboje, i ono izvorno i ono neautentično, u jedinstven i neponovljiv trenutak susreta mišljenja, osjećanja i životnosti prije i poslije stvaranja. Misterij je povijesti kao događanja-u-vremenu što je posrijedi nužna misao o vječnosti bez koje metafizika ne bi mogla imati nikakva opravdanja čak i kad se kao u Parmenida bitak razumije u svojoj postojanosti i nepromjenljivosti u obzorju vremena kao vječnosti. Sve što se događa-u-vremenu vrijedno je sjećanja jer je svaki trenutak apsolutna novost svijeta, ono što svojim samopokazivanjem ima karakter DA-govorenja Nietzscheova Zaratustre, i u osvit, i u podne, i u suton, i u ponoć. Borgesova književnost nije književnost ideja, već misaono kazivanje o svijetu kao iskustvu vremena koje je suvremeno baš zato što metafizički sintetizira sva moguća prostorno-vremenska iskustva koja su se već dogodila i koja će se tek dogoditi. Borges je naš suvremenik jer je poput Homera u mraku aleksandrijske knjižnice posljednji svjedok njezine veličanstvene Moći i nakon što je izgorjela do temelja u plamenu svoje vlastite vječnosti. Jorge Luis Borges (1899. – 1986.) (izvor: kottke.org)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=