139 Daniel NAČINOVIĆ KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST I što će tu odgovoriti Priroda? Razgovor se nastavlja; ne znamo kojim putem; no, bit će i prekinut, kako se potom razglasilo, jer... Došla su odnekud dva lava, toliko iscrpljena od gladi „da su zvijeri na jedvite jade uspjele pojesti onog Islanđanina, a onda načas predahnule, održavši se bar onoga dana u životu. Ali, ima ih koji niječu takav ishod i pripovijedaju da se bješe digao neki oštar vjetar, baš dok je Islanđanin govorio. Vjetar je survao čovjeka na zemlju i nad njim podigao uznositi pješčani mauzolej pod kojim se Islanđanin posvema posušio, postavši lijepom mumijom. Takva ga kasnije pronađoše putnici (danas bismo rekli turisti, op. D. N.) te postave mumiju u muzej nekog, ne zna se kojega, europskog grada“. I, komu sada postaviti pitanje? – mogao bi se zamisliti neki virtualni Islanđanin s ekrana XXI. stoljeća, a neka bi nas smjernica mogla uputiti u okrilje Umjetne inteligencije, što evo i činimo. Umjetnoj inteligenciji postavljamo ono isto pitanje – netom ga citirasmo – što je u Dijalogu iz 1824. godine ostalo bez odgovora. Postavljamo ga onako kako ga nalazimo u izvorniku teksta na talijanskome jeziku; ipak, bez potpisa (kako se odgovor ne bi protegao uokrug konteksta jedne autorske osobnosti). Dakle: „...dimmi quello che nessun filosofo mi sa dire...“ Umjetna inteligencija (AI) odgovara vrlo brzo; odgovor je tu tek što se čovjek dvatri puta okrene uz kompjutor. Artificial Intelligence odgovara sažetim zapisom – u svemu 23 retka – bez uplitanja suvišnih složenih rečenica, bez poštapalica, bez citata, fusnota i eksplikativnih kalambura. Lako se moglo pretpostaviti da odgovor neće biti decidiran jer bi to zahtijevalo paralelna objašnjenja, kronologiju i povijest pojedinih zaključaka... Izgled teksta je pregledan; ima uvodni sažetak, šest mogućih rješenjskih okvira i zaključak. U uvodu Inteligencija piše: „Pitanje koje se odnosi na smisao ili vrijednost egzistencije u svemiru bilo je predmetom rasprave među filozofima, misliocima i znanstvenicima kroz razne epohe. Budući da ti ne mogu ponuditi potpunoma novu ili jednoglasnu perspektivu u vezi s tom materijom, mogu podijeliti neka razmatranja dana na uvid tijekom povijesti ljudskoga umovanja“. Slijedi šest naznaka o kretanjima ljudske misli u vezi s postavljenim središnjim pitanjem Leopardijeva Islanđanina: U prvoj naznaci kaže se da se vrijednost dotične činjenice iskazuje kroz tegobe i kroz patnje, jer se time očituju složena iskustva, emocije i interakcija. Vrijednost je to sama po sebi, u samome postojanju.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=