123 Jelena LUŽINA KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Naime, u tim poglavljima, numeriranim brojevima 6 i 26, Aristotel spominje značenja i funkcije famoznog kvalifikativa ὄψις/opsis. Svaki teatrolog na ovom svijetu duboko je uvjeren (i uvijek nanovo spreman dokazivati) kako se „prakorijen“ ili „arhetip“ bilo kakvog vizualnog čitanja književnih testova, ne samo dramskih, mora tražiti i naći upravo u Dotičnoj Knjizi. Nesumnjivo kultnoj i najcitiranijoj književnoteorijskoj paradigmi svih vremena. Koja se, naoko, bavi samo tragedijom, svojim jedinstvenim tematom i, dakako, svojim ekskluzivnim estetskim predmetom. I književnim. Ne samo kazališnim. Uzgred: do nas je dospio samo dio Aristotelova rukopisa, onaj koja se bavi tragedijom. Ostatak je nestao u vremenu, sačuvan tek u„okrajku“ od jedva nekoliko riječi upisanih na sam kraj teksta:„A o jampskim pjesmama i komediji...“ Ovaj fatumski „okrajak“ nedvojbeno potvrđuje kako se autor jednako ozbiljno/ temeljito bavio svim književnim/kazališnim žanrovima helenskog svijeta: tragedijom, komedijom i jampskom pjesmom. Šteta je što ne znamo koliko je glava posvetio jampskoj pjesmi a koliko komediji, ali je sigurno o njima rekao sve što se uopće moglo reći. * Trivia 1: Vizualizirajte, načas, vlastiti doživljaj čitanja planetarno slavnog roman Umberta Eca „Ime ruže“/„Il nome della rosa“ (prvo izdanje 1980.); njegov protagonist, frate Guglielmo da Baskerville (fra Vilim od Baskervillea, fra Vilim od Baskervila, fra Vilim Baskervilski), kreće u potragu za zametnutim (izgubljenim?) dijelom (dijelovima?) Aristotelove „Poetike“, čiji je integralni autograf (kod Eca: „manoscritto di Adso“ / „Adsonov manuskript“) sakriven na tajnom mjestu (sub rosa, „iza sedam pečata“...); mjesto je jedva dostupno, ne samo fizički i – razumljivo – ne svakom običnom smrtniku. Nad tim jednim i jedinstvenim integralnim primjerkom danonoćno bdiju neki kerberski fanatični fratri, koji vladaju ogromnom, osmerokutnom, u svakom pogledu spektakularnom „knjižnicom ogledala“, ugrađenom u još spektakularnije zdanje franjevačke opatije mitskih dimenzija. I nisu baš kooperativni, kad je o Aristotelu riječ. Dakako, frate Guglielmo savršeno točno zna što traži! Njegova pikarsko-detektivska potraga simbolički se preklapa s ciklusom stvaranja svijeta (sedam dana), temeljita je i ustrajna do paroksizma, ali i – neuspješna, nužno/neibježno! Ili bar nominalno, budući da cijela potraga, ne baš prustovska, završava katatoničkim i biblijski apokaliptičkim požarom. Koji će – na koncu
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=