112 KNJIŽEVNOST I FILOZOFIJA, FILOZOFIJA I KNJIŽEVNOST Irvin LUKEŽIĆ Samo je po sebi jasno da su i pjesnik i filozof nalik onima koji vješto pred drugima izvode svoje vještine i akrobacije, s tim da oni umjesto rekvizitima žongliraju riječima, svojski se trudeći da ih održe u nekoj ravnoteži, bacajući ih u vis i ponovno hvatajući, želeći ih što više zadržati u zraku, u neprekidnom optjecaju. Međutim, iluzija takve igre koju promatramo ipak ne može trajati u nedogled te mora jednom završiti, ali odmah potom ona može nanovo započeti. I tako onda u beskraj. Pitanje je uvijek kamo nas takva igra može dovesti i koji je njen smisao. U slučaju pjesnika i filozofa radi se o duhovnim, odnosno intelektualnim akrobacijama s nepredvidljivim posljedicama. Njihova je glavna svrha da nas zadive okretnošću, oštroumnošću i dosjetljivošću. Ovdje se kanimo pomnije pozabaviti Bilježnicama Paula Valéryja*, kako bismo pokušali što bolje osvijetliti ovu neobičnu složenu problematiku odnosa što postoje između pjesništva i filozofije, koja možda na prvi pogled djeluje prilično jednostavno. Nemamo, dakako, namjeru dati sveobuhvatnu interpretaciju ove teme, nego ćemo se zadržati tek na nekim mislima i pokušati ih prokomentirati. Vrlo je simptomatično i karakteristično za ovoga autora da se nije smatrao ni pjesnikom ni filozofom, iako se nikada nije odricao toga da poput nekog asketa sebe čitavoga života podvrgava vježbama samopromatranja, neprestano propitujući i postavljajući teška pitanja koja su ga mučila. Što se tiče filozofije, upozoravao je na mnoge probleme i poteškoće, a posebno na nepotpunost njenoga jezika, odnosno diskursa. Kao i sve drugo čime se bavio, filozofiju je nemilosrdno i uporno podvrgavao neprekidnom kritičkom promišljanju, preispitivanju i raščlanjivanju, pokušavajući u svemu tome pronaći vlastitu istinu. Valéry, primjerice, na jednome mjestu kaže: Filozofija je umjetnost (koja to ne želi biti) raspoređivanja riječi u kombinacije više ili manje ugodne ili uzbuđujuće. Kada su ti ukrasni napori sretno uspjeli, (za nekoga), oni tom nekom proizvode dojam vrhunskog razumijevanja. Sve se ocrtava dobro, pojednostavljuje se, sređuje se, u svijetu verbalnih kontemplacija koji je potpun u sebi. Filozofija zaključuje proizvoljno, i to na neograničenim datostima. Posebno na vrijednostima. Filozofi se razdjeljuju i svađaju u povodu konvencija pisma – što nije doli hvalevrijedno ukoliko se ne zaboravi o čemu se radi. Metafizika lako uzima za zlatno ono što je tek papir, i za bića ono što je tek sredstvo razmjene. (str. 212) Filozofija je, dakle, nehotična umjetnost, za razliku od poezije, koja uvijek nastaje hotice, kod koje autor svjesno raspoređuje riječi tako da poprimaju oblik i značaj pjesničke, odnosno slobodne umjetničke tvorevine. Potom, filozofija, ukoliko je uspješna i prihvaćena ili priznata od drugih, ukoliko dobro iskoristi svoje „ukrasne * P. Valéry, Sveske, III. Filosofija-Eros, Svjetlost, Sarajevo, 1989. Navodi koji slijede s oznakom stranice prilagođeni su hrvatskome standardnom jeziku.
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=