111 Irvin LUKEŽIĆ, Rijeka FILOZOFSKA OPAŽANJA U „BILJEŽNICAMA“ PAULA VALÉRYJA Vrlo je simptomatično i karakteristično za ovoga autora da se nije smatrao ni pjesnikom ni filozofom, iako se nikada nije odricao toga da poput nekog asketa sebe čitavoga života podvrgava vježbama samopromatranja, neprestano propitujući i postavljajući teška pitanja koja su ga mučila... Filozofija je nehotična umjetnost, za razliku od poezije, koja uvijek nastaje hotice, kod koje autor svjesno raspoređuje riječi tako da poprimaju oblik i značaj pjesničke, odnosno slobodne umjetničke tvorevine. Nije sporno da su filozofija i književnost, ma kako relativne i ograničene bile, nebično važna obasjanja, ona koja pojedincu pomažu u spoznavanju sebe i svijeta unutar kojega postoji. Stoga će i odjeci o kojima Valéry govori u nekoj budućoj perspektivi biti sasvim drugačiji negoli prije toga, u skladu s promjenama čovjeka i svijeta koje će se neminovno morati dogoditi. Nema nikakve sumnje u to da su i pjesništvo i filozofija prilično magloviti pojmovi, ali je nedvojbeno da su vrlo srodni utoliko što se temelje na posebnoj uporabi riječi. To zapravo znači da ih je ne samo nemoguće u potpunosti objasniti, nego i obuhvatiti, definirati, sabiti u kratke i jasne pojmove, ogoliti i pojednostaviti. Uvijek mnogo toga ostaje nedorečeno i neobuhvaćeno. Premda su riječi jedino čime se u ovom slučaju možemo služiti, one nam ipak nisu dovoljne da do kraja oblikujemo svoje misli, i zato je problem, umjesto da ga postavimo na čvrste temelje, takav da nam neprestano i dalje izmiče, sileći nas da sve uvijek započinjemo ispočetka, vraćamo se na temeljne pozicije, umjesto da ipak malo po malo napredujemo prema rješavanju konkretnoga problema koji nas ovdje zanima. (izvor: IO DHK)
RkJQdWJsaXNoZXIy Mjc2NzM=