NAJSTARIJI MISAL SREDNJOVJEKOVNE PULE

16. Listopad, 2003 - 14:23

HANA BREKO, Zagreb

Najstariji notirani pulski misal iz 11. stoljeća.
Narudžba skriptorija Tegernsee za baziliku Sv. Tome u Puli:
tzv. šibenski “Liber sequentiarum et sacramentarium”

Istraživanja jednog od najstarijih hrvatskih notiranih srednjovjekovnih misala - kodeksa nazvanog “Liber sequentiarum et sacramentarium”, koji se danas čuva u Samostanu franjevaca konventualaca u Šibeniku, rezultirala su opseznom monografskom studijom koja je kao doktorska disertacija Hane Breko obranjena 26. travnja 2002. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Spomenuta studija predstavlja predložak za faksimilno izdanje ovoga važnog hrvatskoga srednjovjekovnog izvora liturgije i glazbe istarske regije. Radnja naslovljena Pulski misal iz 11. stoljeća. Narudžba skriptorija Tegernsee za baziliku Sv. Tome u Puli: tzv. šibenski “Liber sequentiarum et sacramentarium” donosi minuciozna istraživanja njegovih kodikoloških i paleografskih karakteristika, ali i komparativno istraživanje glazbenoga i liturgijskog sadržaja ove knjige, iz kojih je proistekla nova teza o mjestu nastanka i mjestu uporabe ovoga rukopisa. Šibenski misal predstavlja naručenu rukopisno-glazbenu knjigu proizvedenu u uglednome bavarskom benediktinskom skriptoriju Tegernsee, najvjerojatnije u razdoblju od oko 1050. do 1070. godine, za uporabu u bazilici Sv. Tome apostola u srednjovjekovnoj Puli!
Na ovaj je zaključak najprije uputila analiza “kosoovalnog” tipa karolinške minuskule kojom je kodeks pisan, poglavito karakteristika njegova slova y bez crtice. Ta činjenica predstavlja upravo jednu od bitnih značajki pisma skriptorija Tegernsee. Poredbeno proučavanje iluminiranih vitičastih inicijala kojima su ukrašeni najvažniji dijelovi sanktorala uz odabir crvene, zelene i tirkizno-plave boje, povezuju tip iluminacija iz ovoga kodeksa s tehnikama iluminacije koju susrećemo u kodeksima bavarskoga Seeona i Tegernseea. Upravo je ovaj segment rukopisa bio presudan u traganju za mjestom - crkvom za koju je kodeks napisan. Naime, iz analize inicijala proizišla je nova hijerarhija važnosti svetačkih imena. Selekcijom svetačkih imena s obzirom na iluminirane dijelove knjige, kao najvažnije svetačko ime pokazao se sv. Toma apostol čiji je blagdan najbogatije ukrašen u sanktoralu. Slijedi potom drugi po važnosti blagdan Uzašašća Blažene Djevice Marije, te na posljetku sv. Nikola i Mihovil.
Analiza paleografskih karakteristika misala, poput analize notacije, proistekla je iz usporedbe tipa notnog pisma iz Libera s brojnim južnonjemačkim izvorima. Rezultat je bila spoznaja o iznimno velikoj sličnosti tipa pisma ovoga kodeksa sa srednjovjekovnim misalima benediktinskoga samostana u Einsiedelnu. Einsiedelnski rukopisni misali E 113, 114 i 115 s kraja 11. i početka 12. stoljeća, notirani adijastematskom notacijom njemačkoga tipa, sadrže dvostruku, tj. dvostupčanu sinoptičku notnu sliku istovjetnu onoj koju nalazimo u Liberu.
Repertoarno-povijesna analiza najopsežnijega glazbenog dijela knjige - sekvencijara - rezultirala je sljedećom spoznajom: sekvencijar misala najsrodniji je sekvencijaru rukopisnoga kodeksa samostana Sv. Emmerama u Regensburgu - kodeksu Mü 14 083. Dvije rijetko raširene sekvence koje bilježi sekvencijar - Laude condignissima i Summa sollemnitas, koje osim u našemu izvoru nalazimo u tek malome broju bavarskih kodeksa, potvrđuju tezu o bavarskome podrijetlu šibenskoga misala, na koje je uputila kodikološko-paleografska analiza. Istodobna prisutnost jedinstvene (unicum) sekvence Armonia concinnans za blagdan sv. Tome apostola, čija je funkcija u kodeksu do danas bila nerazjašnjena, upućuje na posebnost sekvencijara ovoga rukopisa u odnosu na sve do danas poznate srednjovjekovne europske sekvencijare. Riječ je o sekvenci za blagdan patrona crkve, za koju je kodeks pisan, skladanoj u samostanskoj radionici Tegernseea. Iz komparativnog istraživanja drugoga važnog segmenta misala, sekvencnom repertoaru srodnoga, rasporeda alleluja stihova, proistekla je tek okvirna potvrda južnonjemačke tj. bavarske regije nastanka, koju je obrubilo istraživanje repertoara sekvenci.
Najopsežniji dio rada posvećen je istraživanju slojeva sakramentara Libera i komparativnoj analizi znakovitih svetačkih imena. Kako su već i osvrti na iluminaciju inicijala i analize sekvencijara uputili, vodeće svetačko ime šibenskoga kodeksa je apostol Toma. Upravo je ključ ka konačnoj detekciji pulskoga crkvenog lokaliteta proistekao iz analize sakramentara i jedne naknadno dopisane marginalije. Riječ je o trima molitvama sv. Mauru, prvome biskupu porečkom i općenito istarskom, koje samo potvrđuje da je regija kojoj je Liber služio kao predložak za misno bogoslužje upravo Pula i njezin katedralni prostor (s kopatronima Blaženom Djevicom Marijom i Justom) na kojemu se nalazila bazilika Sv. Tome. Maurus porečki predstavlja jasan dokaz kasnije nadopune knjige dovršene u Tegernseeu prema običaju lokalne pulske crkve. Lokalitet srednjovjekovne Pule i njezine bazlike Sv. Tome apostola u potpunosti je potvrdilo i komparativno istraživanje imena svetaca čije se relikvije nalaze u škrinjici koju spominje naknadno dopisana marginalija na samome kraju sakramentara. Upravo je činjenica da se u škrinji nalazi veći dio akvilejskih, njemačkih, ali i regionalno-lokalnih relikvija istarskih svetaca, poput sv. Nicefora pićanskog, važna potvrda crkvenoga lokaliteta na koji su uputile analize sakramentara i repertoarna analiza sekvencijara. Logičnost međusobnih veza dvaju različitih konteksta vezanih uz povijest nastanka misala koji se danas čuva u Šibeniku - naime veze konteksta nastanka i konteksta primjene - potvrđuje i kasnosrednjovjekovna crkvena povijest Istre koja je u to vrijeme pod jurisdikcijom franačke patrijarhije Akvileja.
Otkrićem dvaju različitih konteksta vezanih za povijest šibenskoga rukopisnog misala - skriptorija Tegernsee u kojem je produciran i pulske bazilike Sv. Tome kojoj je bio namijenjen - gotovo stotinu godina stara povijest istraživanja ovoga vrijednog srednjovjekovnoga glazbenog rukopisa dobiva svoj epilog. Ovaj glazbeni rukopis njime postaje najstariji do danas poznat misal pisan za srednjovjekovnu Pulu i istodobno dragocjen dislocirani “izvozni komad” (“Exportstück”) iz bogate riznice uglednoga bavarskog skriptorija Tegernsee.