Iz Nove Istre br. 1-2/2015., str. 354-363

5. Listopad 2015. - 15:24

Iz NOVE ISTRE br. 1-2/2015., str. 354-363. ; O imenovanju pulskih ulica, trgova..., o duhu vladajućih i duhu vremena..

NI U SMRTI JEDNAKI! ILI?

(Uz tekst su objavljene fotografije ovim slijedom:
admirala Maximiliana Njegovana, admirala Dragutina Price, pulskog spomenika admiralu Wilhelmu von Tegetthoffu (nekad na Montezaru, danas u Grazu), spomenika carice Elizabete (Sissy; nekad ispred Arene, danas?), dr. Geppina Michelettija, dr. Matka Laginje, Matka Mandića, Vjekoslava Spinčića, poprsja prof. Marija Kalčića u Barbanu, Boška Obradovića (s Nellom Milottijem), Tatjane Arambašin Slišković, dr. Ljubice Ivezić, dr. Ante Cilige, Josipa Crnoborija, dr. Mirka Vratovića, spomenika nadvojvodi Ferdinandu Maksimilijanu (nekada u Mornaričkom parku, danas u Veneciji), dr. Ivana Cukona, Paule pl. Preradović i Marije Crnobori).

----------

Očekujući da se konačno ostvare odavno prihvaćeni prijedlozi istarskih književnika (IO DHK) za imenovanje ulica, trgova, postavljanje spomen-obilježja i sl. u gradu Puli, želimo javnost obavijestiti o nekim činjenicama do kojih držimo i koje bi možda mogle biti od širega, općeg interesa.

Naime, Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika Pula, unatrag nekoliko godina, višeput se odgovarajućim gradskim službama i tijelima te osobama službeno obraćao i poslao im svoje prijedloge u vezi s rečenom tematikom i istaknutim pojedincima iz raznih područja – ne samo iz kulture i književnosti – od kojih je dio imena prihvaćen, te nas zanima dinamika i redoslijed kojim će naši PRIHVAĆENI prijedlozi konačno biti realizirani.

1. Već se godinama bez konkretnog rezultata „dopisujemo“ (najviše jednosmjerno: službeni dopisi, brojni naši mailovi, kako ogranka tako i njegova predsjednika, upućeni gg. gradonačelniku B. Miletiću i dogradonačelniku F. Radinu), uz jednako tako brojna (zasad samo) obećanja, usmena i poneka u pisanom e-obliku, da će naši prihvaćeni prijedlozi biti riješeni na svima zadovoljavajući način. Do danas, osim već opsežne naše arhive o navedenoj „komunikaciji“, ništa pouzdano o dinamici i slijedu rješavanja problema ne znamo. Poglavito se to odnosi na, kako ga povjesničari nazivaju, hrvatski istarski trolist (Matko Laginja, Matko Mandić i Vjekoslav Spinčić, te postavljanje poprsja potonje dvojice uz već postojeće Laginjino) u Parku kralja Petra Krešimira IV., prekoputa nekadašnjeg hrvatskoga Narodnog doma, koji su talijanski fašisti u Puli spalili srpnja mjeseca 1920.

Podsjećamo, s tim u svezi, na dokument koji poječe još od 2. kolovoza 2012., tj. Zaključak koji je potpisao gradonačelnik, g. Miletić:

http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/Akti/2012.godina/19.07.-02.08.2012/5._tocka_-_Zakljucak_o_usvajanju_Misljenja_Odbora_-_imena_ulica_i_trgova.pdf

Tu su navedeni svi prihvaćeni i odbijeni prijedlozi, pa tako i oni Istarskoga ogranka DHK Pula. Ni nakon tri (3) godine od toga ništa, bar što se DHK tiče.

2. Pozvali bismo se na Pravilnik... iz siječnja 2010.:

http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/Akti/2010._godina/14.-20.01.2010/1._tocka_-_Pravilnik_o_nacelima__kriterijima_i_postupku__za_odredivanje_prijedloga_imena_ulica_i_trgova.pdf

...kada ne bi unosile zabunu naknadne izmjene odluka, npr. ova od 17. listopada 2013.

...ili pak zbunjujuće donošenje novog/ih pravilnika, npr. od 4./5. rujna 2014.:

http://www.youtube.co/watch?v=5Gy0AjtMP3o

http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/novipravilnik-za-imenovanje-ulica-i-trgova-466508

3. Bez obzira na sve navedene i dr. izmjene tijekom nekoliko godina, primjećujemo i to da su NEKI PRIJEDLOZI BEZ IKAKVE RASPRAVE (I DISTANCE!) „POD HITNO/EKSPRESNO“ realizirani, a naš nijedan, pa očekujemo konkretno objašnjene i odgovor zašto je tomu tako?

POGLAVITO SE ZANEMARIVANJE, BLAGO JE TO REČENO, ODNOSI NA OSOBE, POJAVE I POJMOVE IZ HRVATSKE TRADICIJE, PA I ONE AUSTRIJSKE/NJEMAČKE.

Nismo predložili nijedno ime ili pojam kojima bi se moglo „licitirati“,već smo odgovorno i sa znanjem pristupili rečenoj materiji. Politika u ovakvim slučajevima, na koncu, uvijek „kaže“ svoje, no držimo da politikantstvu ovdje nema mjesta. Već samo struci. Ova bi tema u stvarno demokratskoj sredini, što Pula ni Istra danas očito nisu, bila stvar tehničke, a nipošto ne neke druge naravi.

4. Svojedobno su PRIHVAĆENI ovi naši (članova i suradnika) prijedlozi za obilježja i imenovanja:

http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/Akti/2012.godina/19.07.-02.08.2012/5._tocka_-_Zakljucak_o_usvajanju_Misljenja_Odbora_-_imena_ulica_i_trgova.pdf

Citiramo: „Prihvaća se prijedlog da se u Fond imena grada Pule unesu sljedeća imena: Maksimilijan Njegovan, Paula von Preradović, Dušan pl. Preradović, Dragutin Prica, Ivan Cukon, Pulski evakuirci (1915.-1918.), Mirko Vratović, Boško Obradović, Geppino Micheletti.“ I još neka imena...

5. ODBIJENI prijedlozi također su navedeni ovdje:

http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/Akti/2012.godina/19.07.-02.08.2012/5._tocka_-_Zakljucak_o_usvajanju_Misljenja_Odbora_-_imena_ulica_i_trgova.pdf

Citiramo: „ – Ne prihvaća se prijedlog da se Mornarički park preimenuje u Maksimijanov park. – Ne prihvaća se prijedlog da se Riječki gat preimenuje u Gat carice Elizabete. – Ne prihvaća se prijedlog da se imena Ljubice Ivezić, Tatjane Arambašin Slišković, Ante Dabe, Ivana Rudana, Marija Kalčića, Hrvoja Mezulića, Milivoja Mezulića i Josipa Crnoborija uvrste u Fond imena grada Pule. (Napomena: Odbor predlaže da se istima postave spomen-ploče na kućama u kojima su živjeli).“

Dakle, spomenuti, iznimno zaslužni kulturni djelatnici, prosvjetni radnici i književnici ovoga grada – o kojima školovani, upućeni i dobronamjerni ljudi znaju – ne zaslužuju ni to da im imena uđu u nekakav „fond“, nego se predlaže postavljanje spomen-ploča. A tek je postavljanje spomen- ploča – ako baš nema otvorenosti, iskrenosti i dobre volje vlasti – procedura beskrajna i (ne)moguća!

Zanimljivo je i to kako smo svojedobno usmeno nježno odbijeni (g. Radin, koji je predložio postavljanje obilježja/ploče unutar zgrade nekadašnje Pedagoške akademije, danas Sveučilišta) kada smo predložili da se dr. Ivezić postavi spomen-ploča na zgradi u kojoj je s obitelji desetljećima živjela na Montezaru. Odbijeni smo s tumačenjem da je fasada oronula, da je posrijedi nužnost privole svih stanara zgrade itd., itd. Sada pak ista instanca predlaže suprotno, to znači ono što je nama odbijeno! Ukratko, ista „nezaslužna“ imena u službenim dokumentima iste instance pojavljuju se (i) kao „zaslužna“, dakle prije ikakve zle namjere tu vladaju cirkus i zbrka, a posljedica jest to da ove i druge neke važne ličnosti obilježja u Puli još uvijek – nemaju!

6. Glede pak povrata značajnih spomenika (ili postavljanja njihovih replika) – npr. admiralu Tegetthoffu, carici Elizabeti (Sissy), Maksimilijanu... – koji su Puli nakon 1. svjetskog rata dolaskom Kraljevine Italije i fašističkom okupacijom otuđeni i završili u Italiji te Austriji, evo davnoga zaključka:

„DHK predlaže, kao opći interes Grada, vraćanje povijesnih spomenika u Pulu. Mišljenje Odbora: Odbor podržava inicijativu DHK, uz napomenu da je ista već proslijeđena Odjelu za društvene djelatnosti Grada Pule, na nadležno postupanje.“

I, što je bilo s tim „nadležnim postupanjem“?! Dokle, uopće, sežu ingerencije Odbora..., i što se s njegovim prijedlozima dalje zbiva u administrativno-birokratskim pretincima odjelâ, odsjekâ... lokalne dnevne politike?

Što s brojnim potpisima kojima su Puljani svojedobno pokazali da žele natrag svoj(e) spomenik(e)? Primjerice, na mrežnim stranicama pulskoga Društva za proučavanje prošlosti Carske i kraljevske mornarice (K.u.k. Marine) „Viribus unitis“ može se pročitati: „Društvo je 1999. godine pokrenulo inicijativu za izradu reprodukcije spomenika admiralu Tegetthoffu, za što je tijekom izložbi u Puli prikupljeno 802 potpisa podrške. Upravni odbor je prikupljene potpise uručio predsjedniku Gradskog vijeća Pule, s prijedlogom da se u Puli postavi reprodukcija spomenika na mjestu gdje je bio izvornik (danas u Grazu). Inicijativa je popraćena u lokalnim javnim medijima, ali do danas nije stigao odgovor nadležnih u Gradu.“

Što je, ponavljamo i na odgovoru inzistiramo, s „daljnjom procedurom“ u vezi s hrvatskim istarskim trolistom: Laginja – Mandić – Spinčić?! Hoće li, primjerice, jedna Marija Crnobori „čekati“ petnaest (15) godina – valjda nekakvu sigurnu ili možda sigur(nos)nu „povijesnu distancu“ – e da bi se o obilježju njoj u Puli uopće raspravljalo? Ili ona „pripada“ rodnom selu Banjolama i Beogradu, braća Mezulić „samo“ Medulinu itd.?

http://www.istarski.hr/node/14930:

„Zamjenik gradonačelnika Fabrizio Radin pojasnio je izmjene u Pravilniku za određivanje prijedloga imena ulica i trgova i za postavljanje spomenika na području Grada Pule... ‘Uvedena je i kategorija primjerene lokacije i osoba ili događaja koji se predlažu, kao i odluka o primjeni načela vremenske distance, što znači da je potrebno da protekne 15 godina od smrti osobe da bi se moglo razmotriti imenovanje iste za naziv’.“

Ukratko, na način „komunikacije“, opisan u ovome tekstu, nekim ljudima i idejama gubi se svaki trag, dok se nekim drugima (ideologizirana logika „naših i vaših“?) smjesta posvećuju prostori i postavljaju obilježja. Kako i zašto? I je li sve ovo baš slučajno?

Mi, Puljani i pisci ovoga grada, ne ćemo ni u ovoj stvari stati niti odustati. Naprotiv.

Nomen est omen, dakako.

Uime IO DHK Pula:
Boris Domagoj Biletić
Pula, lipnja mjeseca 2015.