Nova Istra

93 Gustaw HERLING- ‑GRUDZIŃSKI,(1919. – 2000.) PEČAT Posljednja kolimska priča Ono što sam ja vidio, to čovjek ne smije i ne bi smio nikad vidjeti. Uplašio sam se zastrašujuće ljudske snage, žudnje i umijeća zaborava. Htio sam biti sâm, nisam se bojao uspomena. Varlam Šalamov, Kolimske priče Veliki je Pisac umirao. * 1Umirao je tri dana, otkad su ga, a on se tome odupirao ostacima svojih snaga, uvjeren kako ga ponovno odvode na Kolimu, pretučenoga i isprebijanoga, ruku svezanih na leđima, prevezli iz doma za starije i nemoćne u psi­ hijatrijsku bolnicu u predgrađu Moskve. Umirao je tri dana, ne shvaćajući da umire. Život ga je polagano napuštao, samo napuštao, ni na tren se ne vrativši, na taj ba­ rem kratak mah, koji umirućemu pomaže da postane svjestan vlastitoga umiranja. Sjedio je u krevetu u prugastoj pidžami, u sobičku s rešetkama na prozorima, su­ čelice okovanih vrata s okruglom špijunkom, u kojemu je danju svjetlo ulazilo kroz dva izvora: preko žarulje koja je visjela iznad vrata i kroz zaleđeno prozorsko staklo. Hodnikom su s vremena na vrijeme odjekivali koraci, odzvanjali su krikovi i pro­ klinjanja, škljocali ključevi u bravama; nije ih čuo. S prozora se pružao pogled na prazno, snijegom prekriveno dvorište, zidom ograđeno od ulice; nije to bio prizor namijenjen njemu. U sobu je ponekad ulazila starija žena u bijeloj kuti; s mukom je podizao vjeđe i mutnim bi pogledom ženu nagnao da brzo otvori usta, ali njegove * Preuzeto iz: GustawHerling-Grudziński, Dziennik pisany nocą , Tom 2, 1982-1992,Wydawnictwo Literackie, Kraków, 2012. (foto: teologiapolityczna.pl )