Nova Istra

91 Gottfried BENN NOVI PRIJEVODI već jedan pogled na Mliječnu stazu daje mjesta sumnji nema li tamo možda mno­ go prostijih i proturječnijih kretanja, zvijezda s pravolinijskim putanjama i slično­ ga.“ „Astralni poredak u kojemu živimo, iznimka je. Sveukupni karakter svijeta, na­ protiv, dovijeka će biti kaos.“ „Sudeći prema našem umu, nesretna su bacanja kocke nadasve pravilo.“ „Nemojmo govoriti kako je smrt suprotna životu, živuće je samo vrsta mrtvoga i to vrlo rijetka vrsta.“ „Ne postoje trajne supstancije, materija je jed­ nako zabluda kao i bog elejaca.“ Metodičko mišljenje – to je „puzanje poput crva na­ okolo i slijepo pipanje nižih spoznajnih stupnjeva.“ –„Skučena ljudska i životinjska glava“, veli Nietzsche. – „Što u nama zapravo hoće istinu? Zašto ne radije neistinu? I neizvjesnost? Čak i neznanje?“ Pa i sam se s vremena na vrijeme morao„oporavlja­ ti u neistinitome.“ Njegovo djelo povijest je susretanja i njihovih kršenja, naposljetku nije preostalo ništa osim umjetnosti i – Petera Gasta.„Klicanje spoznaje – tvoj posljednji glas“ i „trebala si pjevati, o dušo moja“, – između ta dva pola išlo se ovih 25 godina tamo i ovamo uz žestoke erupcije. Leonardo se zavijao u tamu, Goethe je prešutio mnogo toga o sebi. Nietzsche je mnogo govorio o šutnji, o otmjenoj aristokratskoj šutnji, no on sam nije prešutio ništa, i ovdje se žrtvovao suprotnome motivu ekshibicionizma, koji je svojstven svijetu izraza. Goethea se politički može prikazati kao čovjeka i pri­ jatelja čovječanstva, te kao pozitivno državno biće, svjesno je njegovao te svoje crte i naglašavao ih iz određenih razloga; u Nietzschea bi takav pothvat djelovao tragi­ komično, on je zapravo doživio samo svoje mišljenje, skršio ga, bacio uvis i prespa­ vao. U Jaspersa nalazimo sljedeće riječi:„Nietzschea se ne dâ iscrpiti. On kao cjelina nije problem koji se može ili treba riješiti“ – vrlo neobične riječi! Na modernistič­ ko-europski način uistinu ga se ne može riješiti, mjesto mu je među prariječima, u pitijskome kraljevstvu. Sam je sebe nazivao usudom, a to je i bio – no odakle dola­ ze usudi? Iz kraja u kojemu pojedinci imaju drukčije otiske stopala i dalekosežnije korake negoli većina drugih. Na Mjesecu, vele fizičari, svaki je korak 20 metara dug – zbog drukčije sile teže ili štogod već. Ovdje su na djelu tajnovite sile čije ishodiš­ ne pozicije ne poznajemo i koje se s nekim čovjekom na Zemlji odjednom poigraju drukčije negoli s ostalima. Nietzsche je gubitak jastva u životno-biografskom smi­ slu, imao je postaje, imao je vidike, naime one o kojima je upravo pisao svoje aforiz­ me, neprestano je imao spoznaje i ugođaje, prenagljeno frapantne, koji su ga vodili k psalmima ili stihovima. Nietzsche je, vidimo to danas, inaugurirao „četvrtoga čovjeka“ o kojemu se sada toliko govori, čovjeka s „gubitkom središta“ koje se romantički ponovno pokušava probuditi. Čovjeka bez moralnoga i filozofskoga sadržaja koji živi prema načelima forme i izraza. Zabluda je pretpostaviti to da čovjek još uvijek ima neki sadržaj ili ga mora imati. Čovjek ima brige za hranu, brige za obitelj i za napredovanje, ima tašti­