Nova Istra

89 Gottfried BENN NOVI PRIJEVODI lo očnu pozadinu. U listu navedena Nietzscheova izjava da se dvaput inficirao lue­ som zvuči nepouzdano jer se prije razdoblja uporabe salvarzana teško mogla dogo­ diti dvostruka infekcija, obično bi prva infekcija zauvijek imunizirala tijelo (kao kod ospica); tek danas, kad se lues može primarno liječiti salvarzanom, događaju se po­ novljene infekcije. Normalno paraliza traje četiri do pet godina, ova je navodno tra­ jala deset godina. Premda još i danas liječnici koji se bave književnošću razvrstavaju sveg Nietzschea i njegovo djelo prema stadijima luesa: lues I, II, III i meta-lues, te vjeruju da su ga se time trijumfalno otarasili, ipak to djeluje krajnje neobrazovano. Ali i na višoj razini: akoThomas Mann vjeruje da može eksploatirati tu bolest u onoj mjeri, u kojoj to čini u svojemu najnovijem izlaganju o Nietzscheu, kao i u Doktoru Faustusu , to mi se ne čini baš primjerenim pravilima ophođenja – među velikanima. Ponekad se ima dojam da tu bolest u prvi plan ističu oni koji bi željeli izbjeći puno suočavanje s cijelom pojavom i njezinim posljedicama. Uzorno se prema toj temi odnosi Jaspers koji govori o „skokovitim promjenama cjelokupnog stanja tjelesno- duševnog bivanja“,„zbog kojih nastaju promjene koje se više ne mogu u cijelosti ot­ kloniti“, i pritom se ograničava na izraz„prekid stvaranja djelovanjem prirode“. Meni se osobno čini bitnijim upitati se je li Nietzsche znao za to oboljenje tijekom svojega stvaralačkog razdoblja, zbog toga što većina luetičara manje pate od svoje bolesti, čiji se simptomi ionako najvećim dijelom mogu brzo ukloniti, koliko naprotiv od svijesti o tom oboljenju. Ta svijest o bolesti toliko je duboko usidrena u njihovoj osobnosti i toliko određuje njihovo biće, da itekako može utjecati na stvaranje i unutarnji ra­ zvoj. Ništa od svega toga ne susrećemo u Nietzscheovim spisima ili pismima. Nje­ gove tegobe s očima, njegovi napadi migrene – ni on sam ni liječnici koji su ga liječili nisu etiološki došli do te ipak lako dokučive geneze. Stoga mi se čini da problem te bolesti nije bitan za pojavu Nietzschea. Nietzsche, dakle, čiji su početak, kako smo čuli, nazivali drskošću i bacanjem blata na sunce i koji je skončao kao slučaj paralize umno poremećenoga docenta kojega se u Jeni pokazivalo studentima u svrhu studija medicine – što se odigravalo tijekom tih 25 godina? Je li stvorio neki sistem, moralni ili amoralni? Nije. Je li objavio neku filozofiju? Ni najmanje. Nietzsche kaže „vjera u umske kategorije uzrok je ničega“ i „neumnost neke stvari nije razlog koji govori protiv njezina postojanja, nego je na­ protiv uvjet samoga tog postojanja“. Je li osnovao svoju školu, je li tražio i pronašao učenike? Na svoju žalost nije, nego je pisao: „nemirne sreće u stajanju, izvirivanju i čekanju“, kao i: „prijatelji: o uvela riječi, što nekoć si po ružama mirisala“. 25 godina nije bio ništa drugo doli iskren:„iskren – tako nazivam onoga koji korača pustinjom lišenom Boga i skršio je vlastito nekoć obožavanjem ispunjeno srce“. Što je sve skr­ šilo to srce?