Nova Istra

60 SUVREMENA KNJIŽEVNOST Miroslav PELIKAN Ti bježiš od mora, a ne možeš bez njega, ostavi moju rupu na miru, sikće vjetar i huji podlim krilima, idi već jednom svome moru, ostavi moju zemlju i moju rupu u stijeni Sklapam oči i čudim se vjetru, ne, ovaj nije kao oni s kojima sam se stoljećima bo­ rio nizašto Jedro na obzorju Kada ugledam prvo jedva vidljivo jedro na obzorju, znati ću, kucnuo je trenutak da zauvijek ostavim tvrdo stijenje obale i prepustim se moru Iznova ću ploviti, bez razloga i bez prave potrebe, no, plovit ću po navici kao što či­ nim cijeli život, misleći kako moje namjere imaju stvarnu svrhu Hoću li biti sretan, pothlađen, na nesigurnom plovilu uz mnoštvo neizgovorenih riječi koje bi brod vodile prema cilju, samo da su na vrijeme izrečene? Ne, nećeš biti sretan, unose mi se krila oblaka u lice, budi sretan što možeš ploviti Zar to nije sreća?, potvrđuje Sjeverac Na tom ću bijednom brodu otploviti ususret već određenim zbivanjima hineći kako ne znam za njih Na tom ću brodu možda otploviti i dalje, tko zna, možda do ulaza u Južno more, jednom, svakako Brod Hoće li me posada prihvatiti? Sličim li njima? Ili sam drugačiji? Moji ožiljci nedvojbeno potvđuju njihovo nepovjerenje