Nova Istra

61 Miroslav PELIKAN SUVREMENA KNJIŽEVNOST U pravu si, plovio sam sa svima, protiv njih i vjetrova, uvijek smo bili nasuprot, a sada bi se skrio na njihovu žalosnom brodu Možda me i ne prepoznaju, možda ne uoče moje duboke rezove, koji više od sve­ ga izvikuju Jedro se napinje, zatežem uže, šutim i osluškujem I oni šute, i oni su u neprestanoj potrazi za nedosegnutim Jedro se napuhnulo, brod klizi, drvo škripi, jedno smo Zatječe nas noć na otvorenu moru, bez vjetra, valja sačekati jutro, posada mrmori i liježe na počinak Vjerujem kako i brodsko drvo spava, samo kormila bdiju