Nova Istra
59 Miroslav PELIKAN SUVREMENA KNJIŽEVNOST Različita boja kose, drugačije oči, male grudi i neposredan pogled, vladarica i ču varica labirinta Iste ste i različite, ponekad vas ne razlikujem Jedino je moja kruna od sjedina stvarnost, a vi tlapnja, varka Pogni glavu i priznaj poraz labirintu, zgazilo te vrijeme, jedino si se protiv njega bo rio, a one, one su samo ukras na pročelju hrama Zaborav Mogu li zaboraviti vladaricu tamnih očiju? Mogu li zaboraviti pogled na tvoje usne? Mogu li se suočiti s neugodom sjećanja? Ne. Tamniš, blijediš, nestaješ. Gdje sam u toj mučnoj priči? U zaboravu, kliču u glas kentauri. Obaram glavu, bez glasa sam, dok me mrzovoljna posada promatra. Rupa u stijeni Rupa u stijeni nije veća od moga skromnog ležaja na onome davnom, od svih pro kletom brodu, mogu se okrenuti na bok, mogu sjesti s ispruženim nogama, ne ki snem, rupa je suha, ali nema mjesta za vatru pa je palim vani, a vjetar je usmrćuje i hladi me, želi me otjerati iznova na plovilo, govoreći mi, ostani tamo, pripadaš pla veti, napusti rupu, ostavi je za nekoga meni dragog koji se sklanja od svijeta
RkJQdWJsaXNoZXIy NjQyNzA=