Nova Istra

167 Miroslav BERTOŠA PRILOZI O ZAVIČAJU intonacije: ti me lasci un’ po’ ? Navodim dijalektalnu riječ torsolo , vrlo učestalu u sve­ općoj poslijeratnoj nestašici, koja je danas gotovo zaboravljena, pa je u tom značenju i ne spominju rječnici puljskoga istrovenetskog dijalekta. 11 Kasnije su bile uvedene „školske marende“, koje je pomoćno osoblje dijelilo đacima, a sastojale su se od ko­ mada kruha, okrugloga mesnog odreska iz UNRA-inih konzervi i šalice bijele kave od ječma. Time se ne samo pomagalo djeci siromašnih roditelja, već su se smanjivale i socijalne razlike među đacima. Premda je ideološki i politički program tadašnjega društva težio stvaranju države imovinske jednakosti i pravde za „sve radne ljude“, ra­ zlike između bogatih i siromašnih, onih koji imaju i onih koji nemaju, i tada su bile vidljive, jednako kao i onih podčinjenih i onih povlaštenih, onih nad kojima se vlada i onih koji vladaju... Bila je itekako vidljiva razlika između đaka koji su grizli sočne jabuke i onih koji su molili un torsolo ... Prizori sjećanja: đaci sa sela Nekoliko đaka dolazilo je u školu iz stancija sjeverno od šume Šijane i u blizini voj­ nog aerodroma. Njihovi su očevi uzdržavali obitelj ne samo od državne plaće (pre­ težito od rada u brodogradilištu „Uljanik“ ili Tvornici cementa), već i od okućnice pa i većih parcela zemlje i stoke. Prihodi bi se udvostručili pa su, u odnosu na većinu druge djece, đaci „sa sela“ bili u puno povoljnijem položaju. Neke su očevi u školu dovozili na muškom biciklu ( bici da ’omo ), na cijevi koja je spajala sredinu volana sa sjedalom ili na stražnjoj sjedalici (poput one na motociklima). A neki su se „gospod­ ski“ vozili u dvokolici s upregnutim konjem ili mulom. U razred bi donosili doma­ ći kruh, katkad s pršutom, sirom i kobasicama, no najveću je pozornost privlačila bigica bijeloga pšeničnog kruha iz čije je izrezane raspukline virila fritaja od pravih jaja, u sezoni i od izazovnog zelenila svježih mirisnih šparoga. Jesti takve šparoge/ magnar sparexi bilo je nešto vrhunsko. Bila je to marenda za „privilegirane“, pa je go­ tovo postojao neki nepisan„kodeks“ koji je branio da im se itko obrati riječima: las- cime un tochetin ... Smatralo se „nemogućim“ da bi se vlasnik takvog dragocjenog sen­ dviča mogao odreći i minimuma slasti koja ga je prožimala dok mu je takva delicija nestajala u ustima... Scena je izazivala uzdah – che magnada , pan bianco e sparexi ...! 11 Vera Glavinić, Vocabolario del dialetto istroveneto di Pola , Pula, 2000. i Barbara Buršić Giudici – Giuseppe Orbanich, Dizionario del dialetto di Pola , Rovigno, 2009., ne spominju riječ torsolo u navedenom značenju. Vjerodostojnu uporabu te riječi našao sam u knjizi Giannija Pinguentinija, Nuovo dizionario del dialetto triestino: storico, etimologico, fraseologico , Bologna, 1969.: Lori i ma- gnava i pomi e a noi ne butava i torsi (str. 334).