Nova Istra

163 Miroslav BERTOŠA PRILOZI O ZAVIČAJU kvu sam i ja proživio. Čak se navode i neki „zeleni brijezi“ u melodiji kojom je učitelj pjevanja u dječačkim godinama gnjavio budućeg romanopisca Barnesa! Nijedno se maltretiranje na svijetu ne događa samo jednom. Glupost je iznimno rezistentna, sveprisutna i svevremenska. Činjenica da nisam pjevao u školskom zboru u IV. (završnom) razredu, prije nastavka gimnazijskoga školovanja, utjecala je na odluku Nastavničkog vijeća da mi se na koncu školske godine uskrati pohvalnica i knjiga. Učiteljica-razrednica Danica Matejčić bila je revoltirana tom odlukom pa mi je svojim novcima kupila i darovala knjigu Život na Mississi ppiju Marka Twainea (izdanje Novog pokoljenja, Zagreb- Beograd, 1948.) s posvetom: Odličnom đaku Miru, daruje učiteljica Matejčić . Bio sam duboko dirnut pažnjom te izvanredno sposobne i pravedne učiteljice. S velikim pije­ tetom i danas se sjećam Danice Matejčić, možda jedine s čijim sam se predavanjima mogao poistovjetiti. Bila je Dubrovkinja i, na naše je čuđenje, krumpir nazivala nama nejasnom riječju krtola , no nikakvih šumova u komunikaciji s njom nije bilo. Krtola je ubrzo postala popularna i svima razumljiva riječ... Njezinu smo ličnost doživljavali kao osvježenje u okružju pedagoških i životnih svekolikih stereotipa. Twaineov sam roman pročitao za ljetnih ferija , prije upisa u gimnaziju, a i u kasnijim sam se godi­ nama vraćao njegovu sadržaju. To sjajno i slojevito štivo moguće je čitati u više razi­ na – jednako onoj razumljivoj i bliskoj djeci, kao i odraslima – jer Twain slikovitim stilom opisuje svakodnevicu mornara na lađama koje su plovile Mississippijem, pa se u tom romanu o društvenoj sredini, običajima i dramatici življenja na velikoj sje­ vernoameričkoj rijeci, za svaki uzrast pronađe ponešto zanimljivo. Čuvam tu knjigu kao dragi dar na povlaštenome mjestu svoje biblioteke. Prizori sjećanja: „kursisti“ i umirovljenici Poslije rata u Istri je, kao i u cijeloj Hrvatskoj, pa i Jugoslaviji, nedostajalo učitelja. Osim što je otvoreno niz učiteljskih škola u kojima je nastava trajala pet godina i koje su temeljito obrazovale đake za rad u razredu, za brzu popunu kadra organi­ zirani su tzv. kursevi , tečajevi od nekoliko mjeseci za usavršavanje i obrazovanje uči­ telja. Takvi su se kursevi održavali još u vrijeme rata na oslobođenim teritorijima, pa su tzv.„šumski učitelji“ ili „kursisti“ predavali zajedno s onima s redovitom na­ obrazbom. Razlika među njima – jednako u predmetnom znanju kao i stručnom godine i godine dok nisam prestao mrziti glazbu... (str. 22-23). Moj je slučaj stariji jer sam i ja stariji od Barnesa. Čitajući njegove uspomene iz škole Derwenwater , sjetio sam se svojih uspomena iz škole Šijane (ex Francesco Petrarca ).