Nova Istra

162 PRILOZI O ZAVIČAJU Miroslav BERTOŠA gentskim rukama učitelja pjevanja. Za mene, koji sam doista prikraćen za pjevački prirodni dar i koji nisam izbjegavao sudjelovanje u zboru, ali mi je bilo jasno da za to nisam bio sposoban, ispitivanje sluha bila je posebno neugodna psihička nelago­ da. Tih odvratnih dvadesetak minuta ogadili su mi glazbu za cijelo desetljeće – sve dok me nisu privukle pjesme s festivala u Sanremu (1958.) koje su pjevali Dome­ nico Modugno, Johnny Dorelli, Nilla Pizzi, Julia de Palma, Claudio Villa i dr. Ne znam ni pjevati ni svirati, ali volim slušati glazbu. Učitelj pjevanja po klaviru je otkucao prve note i rekao mi da ponavljam za njime: Evo nas opet, zeleni briježe, u dvore tvoje svraćamo mi. Da opet zrake dišemo svježe, i da nam pjesma vesela vri. Moje pjevanje nije zadovoljilo. Učitelj je smatrao da nisam bio dovoljno koncentri­ ran i pozoran, pa sam morao „otpjevati“ još jednom, pa još jednom, pa još jednom... Vraćao me na ponovne pokušaje već kod prvog dvostiha, pa do preostalih stihova, iako sam ih naučio napamet, i nisam stigao. Svako opetovanje bilo je sve lošije i po­ praćeno prijekorom da se pretvaram jer, kako je učitelj smatrao, zbog lijenosti ne že­ lim dolaziti na vježbe pjevačkoga zbora. No, na koncu se učitelj pjevanja ipak uvjerio da sam„bez sluha“, pa me otpremio u klupu uz svoju omiljenu omalovažavajuću izre­ ku: pjevaš kao nepoklepano zvono ... Značenje te riječi 9 tada nisam znao, ali se nisam nimalo trudio objasniti ga jer mi je bilo najvažnije da ne moram sudjelovati u zboru, stajati kao kip u skupini i nešto mrmljati jer za pjevanje nisam stvoren. U knjizi uspomena engleskoga književnika Juliana Barnesa, Nema razloga za strah , 10 spominje se slična situacija s gnjavažom oko pjevanja u školskom zboru, ka­ 9 Puno godina kasnije ipak sam potražio podatke o riječi poklepati i nepoklepan . Prema tumačenju Vuka Stefanovića Karadžića i Đure Daničića, poklepati znači pokovati , primjerice sjekiru, motiku, kosu, lemeš pluga i dr. Riječ, dakle, potječe iz ruralne kulture, povezana je za obrađivanje zemlje i kovača koji obrađuje željezne predmete. Usp. Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Obradio T. Maretić. Dio X. U Zagrebu 1931 ., str. 511. – No, osim alata, pokovati/poklepati trebalo je i crkveno zvono kako bi poprimilo jasan i melodiozan zvuk. Moje „pjevanje“ kod odabira za školski zbor učitelj je usporedio sa zvonom lošega zvuka, s nepoklepanim zvonom , bez uhu ugodne milozvučnosti. 10 Julian Barnes, Nema razloga za strah , Zagreb, 2010.: U osnovnoj školi su nam jednom testirali glasove. Izlazili smo jedan po jedan pred cijeli razred, pokušavajući uz pratnju učitelja otpjevati neku jednostavnu melodiju... U toj je školi glazba svako jutro počinjala uz pratnju gromoglasnih orgulja i besmislenih himni: „Gdje zidina gradskih nema / Jedno je zeleno brdo daleko jako...“ Trebale su mi