Nova Istra

161 Miroslav BERTOŠA PRILOZI O ZAVIČAJU gma kao svojevrsni poticaj za učenje: Komunist ćeš postati tek kada savladaš sve ljud- sko znanje ! Kasnije sam se, čitajući kritičnu literaturu o istinskim Lenjinovim sta­ jalištima, zgrozio od jezive hipokrizije ovih politikantskih parola! Naime, u pismu književniku Maksimu Gorkom, polovicom rujna 1922., Lenjin je s ciničnim omalo­ važavanjem napisao: Intelektualci (...) nisu mozgovi nacije. Oni su njezin izmet . 7 Para­ doksalne li sudbine nas poslijeratnih đaka u osnovnoj i srednjoj školi: bili smo poti­ cani na učenje i stjecanje znanja od velikana koji je slovio kao profinjeni intelektualac u sovjetskoj, SSSR-skoj, da se tako izrazim, elitnoj leadership , a koji je intelektualce smatrao – govnima ! Nakon male mature nastavio sam pohađati četvrti razred gimnazije u kojem je iz nastavnih programa (jednako ruskog jezika, kao i književnosti u predmetu Hrvatski jezik ) nestala „ekstremna“ socrealistična literatura, a njezino su mjesto zauzela ime­ na istinskih velikana ne samo ruske i europske, već i svjetske književne riječi – Puš­ kin, Ljermontov, Krilov, Dostojevski, Jesenjin, Majakovski... S velikim sam entuzi­ jazmom čitao i divio se tim piscima. I danas znam napamet više stotina Puškinovih, Ljermontovljevih, Krilovljevih i Jesenjinovih stihova... Volio sam ruski jezik i uživao u njegovu zvuku, naglas recitirajući samome sebi poeziju spomenutih velikana. U Gimnaziji mi je ruski najprije predavao profesor Mihovilović, otac Ante Mihovilo­ vića, nedavno preminulog puljskog psihijatra i povjesničara umjetnosti 8 , također po­ vratnik„iz Jugoslavije“ (kako se tada u Istri govorilo), a potom već ostarjeli emigrant nakon Oktobarske revolucije, kojem sam zaboravio ime i kojemu je ruski bio materi­ nji jezik. Često bi me pohvalio: čitaš kao Rus, govoriš kao Rus ..., a još češće pokudio: a zašto nisi naučio gramatiku ...! Nažalost, ruski mi jezik nije puno koristio u životu i radu, ostao je tek poticajna zvučna kulisa za moje samotnjačke emotivne i intelektu­ alne ekstaze. I danas, u izolaciji sobe, sebi često naglas čitam poeziju ruskih klasika... „Evo nas opet, zeleni briježe...“ Sudjelovanje u školskom pjevačkom zboru predstavljalo je obvezu koju su mnogi nastojali izbjeći jer su se uvježbavanja održavala izvan nastavnih sati. Svi smo se ra­ dije igrali negoli provodili sate ponavljajući nekoliko pjesmica pred raširenim diri­ 7 Usp. Martin Amis, Koba Grozni. Smijeh i Dvadeset milijuna , Zagreb, 2007., str. 25. Usp. i znan­ stvenu studiju Gorana Miloradovića, Lepota pod nadzorom. Sovjetski kulturni uticaji u Jugoslaviji 1945-1955 , Beograd, 2012. 8 Usp. Vanesa Begić,„Preminuo poznati pulski liječnik i intelektualac dr. Ante Mihovilović. Otišao veliki ljubitelj i poznavatelj umjetnosti“, Glas Istre , Pula, 9. veljače 2018.