Nova Istra

160 PRILOZI O ZAVIČAJU Miroslav BERTOŠA uvijek nazivali pjesmicom ) pod naslovom Staljin, Tito Dimitrov – tri nam sunca sada sjaju . No, dok smo mi đaci marljivo memorirali stihove o političarima personalizi­ ranim u tri sjajna sunca , među njima su se postojeći prijepori i sukobi toliko zaoštrili da je došlo do raskida. Puklo je između Dimitrova i Tita, a Staljin je prema obojici neposlušnika zauzeo negativno stajalište. Titova ideja o Bugarskoj kao „sedmoj re­ publici“ u Federativnoj Jugoslaviji (za koju se u početku zalagao i Dimitrov) Stalji­ nu je bila neprihvatljiva, no bilo je i drugih razloga koje đaci osnovne škole ne samo da nisu razumjeli već ih za takvu politiku i nije bilo briga. Nismo čak ni znali što se zapravo dogodilo, zašto su nestale slike „triju sunaca“ i zašto više nije trebalo pam­ titi stihove o njima. Naš učitelj – u onom svojem stilu staroga građanskog liberala – cinično je komentirao podsjećanje nekog đaka da smo trebali odgovarati pjesmicu (evo još jedne konstrukcije tadašnjeg razrednog rječnika): nema više tri sunca, dva su se ugasila..., ne treba vam više ta pjesmica ! Na zidu je ostala visjeti Titova slika, a uskoro joj je dodana i Lenjinova. Lenjinovo ime sve se češće spominjalo na satovima nastave, u čitanci su bile objav­ ljene epizode iz njegova djetinjstva, a za lektiru je bila propisana knjiga Priče o Le- njinu ruskoga pisca A. Kononova, koju je 1945. objavio Nakladni zavod Hrvatske u Zagrebu. Premda sam knjige čitao od najranijeg djetinjstva – i 1948. već imao peto­ godišnje iskustvo! – u Priče o Lenjinu nisam se uspijevao uživjeti. Još se uvijek sjećam napora da razumijem što je pisac želio poručiti stihovima za koje je Lenjin rekao da su mu se osobito svidjeli: Bogataš budala, ni s blagom ne spava, a vedro je čelo siromahu nago... Doimali su me se inkongruentno, osjećao sam neko nepodudaranje riječi i njihova smisla... Zašto bi bogataš bio budala samim tim što je bogat? U tom tematskom sklo­ pu bilo bi logičnije da „bogataš spava s blagom“ (to bi zapravo bio dokaz otuđenosti kapitalista od istinskog života!). Ali je ostalo nejasno s kim/s čim spomenuti boga­ taš spava, odnosno što se htjelo reći da čak ni s blagom ne spava ? Nije mi bilo jasno odnosi li se riječ blago na zlato, srebro, novac ili, pomislio sam u jednome trenutku – na stoku? U krajnjoj crti sve te nejasnoće nisam uspijevao dovesti u vezu s činjeni­ com da je čelo siromaha bilo vedro i neotkriveno, golo ( nago , kako piše u tekstu)...? Iznad Titove i Lenjinove slike protezao se krupnim štampanim slovima rukom ispisani plakat s porukom: UČITI, UČITI, UČITI! , a kao autor mudre izreke pot­ pisan je Lenjin. Osim ove, uz Lenjinovo se ime naglašavala još jedna ideološka sinta­