Nova Istra

157 Miroslav BERTOŠA PRILOZI O ZAVIČAJU opremljeni pionirskom uniformom (plavim kapama i crvenim maramama) i sa za­ stavicama u rukama – izaći pred školsku zgradu na doček„naših rukovodilaca“, na­ vlastito„druga Tita i njegovih gostiju“. Naime, kolona luksuznih i u svakodnevnome životu neviđenih automobila, praćena milicijskim osiguranjem, prolazila je upravo pokraj zgrade „Škole Šijane / Nevena Kirca“ na putu od aerodroma na Campima do Fažane, gdje su se domaćin i visoki uzvanici ukrcavali na brzu luksuznu jahtu za Brijune. Većina đaka okupljala se tada pred školskom zgradom kako bi dočekali kolonu automobila s predsjednikom Titom i nekim od mnogobrojnih stranih dr­ žavnika, najčešće s velikom pratnjom. 6 Iščekivanje pompozne kolone – znali smo iz iskustva – trajalo bi satima i satima, pa bi nekolicina nas iskoristila priliku da se među gomilom đaka i u općem žamoru glasova i međusobnom guranju neopaženo iskrade (da zbrišemo , kako smo se tada izražavali) i ode do Campagnete , brdovite livadice u pineti (borovoj šumici) podalje od školske zgrade. Tu smo – ovisno o vremenu i raspoloženju – odlučivali hoćemo li se igrati loptom ( giogar la bala ), klikerima ( giogar le scinche ),„na karte“ ( giogar tre- sete e briscola ) ili se pak igrati onim infantilnim igrama skrivača ( giogar ‘sconder ), do­ dirivača u trku ( dàrsela ), možda krasti voće u okolnim vrtovima... Igrati „nogomet“ krpenjačom bilo je ipak najzanimljivije. Loptu bismo napravili od stare, poderane i odbačene čarape u koju bismo ugurali krpe ili novinski papir i tjerali je nogama, pokušavajući je ubaciti između dva protivnička kamena. Popularni su bili i klikeri. Okrugli predmet nije nosio naziv njemačkoga jezičnog podrijetla – kliker ( Klicker ), ali se nije rabilo ni hrvatsko ime špekula, već isključivo istrovenetsko scinca . Kuglicu je najprije trebalo ubaciti u rupicu (tzv. voga ) iskopanu na ravnoj zemljanoj podlo­ 6 Poneki od onodobne socijalističke leadership , pripadnici političke elite, u javnosti predstavljani kao „naši drugovi“,„naši rukovodioci“,„naše vodstvo“ (u Sovjetskom Savezu se rabio izričaj „pre­ mudro rukovodstvo“!) – predsjednik Tito, članovi CK KPJ (ili CK pojedinih republika), razni „sekretari“ (tadašnji naziv za ministre),„drugovi iz JNA“... – često su dolazili na Brijune, na poli­ tičke razgovore, dogovore, na odmor i dr. Katkada su u njihovome društvu bili visoki dužnosnici inozemnih zemalja, „prijatelji SFRJ“, ali i istaknuti umjetnici, književnici, glumci... No, lavina inozemnih posjeta uslijedila je osobito tijekom političkih dogovora oko Pokreta nesvrstanih – od konferencije održane u Bandungu (u Indoneziji) 1955., preko Brijunske deklaracije (1956.) do prve službene konferencije Pokreta u Beogradu, u rujnu 1961. Uz Tita i Nehrua, u konstitui­ ranju Pokreta glavnu su ulogu imali i egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser, indonezijski predsjednik Sukarno, predsjednik Gane Kwame Nkrumah i neki drugi istaknuti državnici. Svi su oni u više navrata dolazili na Brijune i vozili se spomenutom cestom praćeni mahanjem za­ stavicama, pljeskom i klicanjem đaka, nastavnika i okupljenih slučajnih prolaznika i namjernih znatiželjnika. – No, tada više nisam bio u osnovnoj„Školi Šijani“/“Neven Kirac“, već u gimnaziji, na fakultetu i na odsluženju vojnoga roka. Veliki val dočekivanja, mahanja zastavicama, aplaudi­ ranja i skandiranja... potpuno me mimoišao.