Nova Istra

137 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA skriva u strukturi autonomnoga objekta koji misli poput robota-kiborga-androida. Umjesto toga, susrećemo se s odjelovljivanjem informacije kao jezika, teorije, teh­ noznanosti i tehnoumjetnosti. To je, uostalom, glavni razlog zašto su simbioza ži­ voga i tehničkoga u formi autonomnoga objekta kognitivne evolucije svemira znak nadilaženja svega što je određivalo temeljne pojmove moderne estetike: (1) osjetil­ nosti, (2) svijeta i (3) uma kao imaginacije. Kada se to „sveto trojstvo“ nastankom kibernetike u 20. stoljeću rastemeljilo konstrukcijom mislećega stroja, nastupilo je razdoblje vladavine rastjelovljene osjetilnosti tijela bez organa, da se poslužimo Ar­ taudovim i Deleuzeovim glavnim pojmom za razumijevanje tehničkoga svijeta. Što je to značilo za ideju suvremene umjetnosti? Otklonimo unaprijed pohvale fenomenologijskome shvaćanju tjelesnosti u pro­ širenju ranoga Heideggera i njegova pojma tubitka ( Dasein ) kao bitka-u-svijetu ( In- der-Welt-Sein ) na tjelesnu egzistenciju čovjeka-u-svijetu, kakvu je zacrtao Maurice Merleau-Ponty. Ne samo fenomenologija, nego još više psihoanaliza u svim svojim diskurzivnim formama, u sudaru s tehničkim svijetom ne može nam više ništa bitno reći. To je isto ono što jeWalter Benjamin kazao za tumačenje Kafkine književnosti: da su, naime, podjednakoga ranga promašaji tumačenja koji polaze od Boga ili od trauma nesvjesnoga (teologija i psihoanaliza). 34 Potrebno je, usuprot tome, krenuti od onoga što otvara i istodobno zatvara prostor-i-vrijeme tehnosfere kao takve. A to ne može biti ništa drugo negoli novo „sveto trojstvo“ kognitivne tjelesnosti u formi transformacije stanja kao: (a) događaja , (b) kontingencije i (c) kaosa . Potrebno je ipak upozoriti na to da se ovdje ne radi o logičko-povijesnome poretku kategorija. Ako je događaj ono što ne pripada području bitka, susrećemo se s njegovom neodređeno­ šću. Ništa više nije nužno tako-i-tako. Osjetilnost se sada ne može drukčije odrediti osim iz iskustva bio-tehnogeneze . To je upravo ono što su istraživali Stelarc i Rinaldo. Događaj je ujedno kontingentan sklop računanja, planiranja i konstrukcije mislećih objekata. Njihova se autonomnost, pak, u tendenciji svodi na čudovišne mogućno­ sti samostvaranja. Bez ikakve pomoći izvanjskoga ili unutarnjega prigodnoga uzro­ ka kretanja (probabilizam) odvija se ovaj proces. I upravo zato ne samo da se meta­ fizički ustrojstvo bitka-Boga-svijeta-čovjeka raspada u krhotine, već se i sama ideja suvremene umjetnosti kao projekta, metode i eksperimenta izvodi iz tehnoznan­ stvene konstrukcije novih svjetova. Kaos se shvaća, dakako, iz onoga što su Deleuze i Guattari u spisu Što je filozofija? (Qu est-ce que la philosophie?) iz 1991. godine, 34 Vidi o tome detaljno moju kritiku fenomenologije i psihoanalize s obzirom na pitanje o novoj tjelesnosti u doba tehnosfere , u: Žarko Paić, „Bijele rupe: Tijelo kao vizualna fascinacija“, u: Zaokret , Litteris, Zagreb, 2009., str. 211-381.